Dobru epidemiološku situaciju Hrvatska ima zahvaliti medicinskoj struci, tj. stožeru za obranu od korona virusa, i prije svega zdrastvenoj osvještenosti velike većine građana Hrvatske.

Nakon tri intenzivna mjeseca borbe s pandemijom ne treba biti general poslije bitke, jer pobjeda još nije izvojevana, niti se iscrpljivati polemikama je li trebalo u karantenu stavljati zaražene građane i inozemne putnike, a ne cijelu naciju staviti u karantenu. Ipak treba napomenuti žalosnu činjenicu da su se osobe držale samoizolacije na „majke mi“, a praksa je pokazala da oni koji su bojkotirali samoizolaciju, i tako izravno ugrozili zdravlje pučanstva, nisu sankcionirani ni na koji način – a ipak je riječ o COVIDU 19, o nepoznatoj bolesti i u postotku zaista smrtonosnoj bolesti. Namjerno širenje HIV-a, na primjer, zakonom je sankcionirano s tim da HIV nije nikad izazvao pandemiju, a COVID 19 itekako jest i broj mrtvih broji se u stotinama tisuća, a ne naslućuje se ni kraj pandemije ni učinkovitom cjepivu. Pandemija intenzivno traje, a njezine se žrtve i danas broje u tisućama umrlih na dan.

Kakogod, Hrvatska se dosad provukla s minimalim posljedicama u broju oboljelih i umrlih, a gospodarske posljedice tek će osjetiti. Bit će goleme i teško zalječive, jer postaje razvidno da je hrvatsko gospodarstvo u visokom postotku oslonjeno na turizam. Dakle ne radi se o 25% sudjelovanja turizma u nacionalnom gospodarstvu, kako nam to Vlada i mediji serviraju, već u „sinergiji“ sa sivom ekonomijom i zamračenim prihodima iz turizma ta se ovisnost nacionalne ekonomije o turizmu penje u visokih 50% i od Republike Hrvatske stvara narkomansku ovisnost o turizmu.

Pojednostavljeno, Hrvatska je „zimmer frei“ država sobarica i konobara koju vode razmetljivi gostioničari. Sve su dosadašnje Vlade bile svjesne te narkomanske ovisnosti o turizmu i sada, u posebno osjetljivoj zdrastvenoj situaciji, Plenkovućeva vlada daje sve od sebe, rasprodaje teško sačuvano zdravlje njenih građana ne bi li dobila još jedan turistički „šut“ pa bio on i „zlatni šut“ poslije koga slijedi samo ravna crta na zaslonu života.

U muci i odricanju sačuvanom zdravlju nacije sada prijeti bezglavo otvaranje državne granice i reklamiranje Republike Hrvatske kao sigurne destinacije – COVID free države. Ministarstvo turizma i Plenkovićeva vlada žrtvuju teško izboreno zdravlje nacije za jalovu „turističku žetvu“. Njihov slogan zaraženoj Europi i svijetu glasi: „dođite vi umorni i zahvaćeni pandemijom među nas zdrave“. Nitko nema mandat svijesno zaraziti naciju; ne postoje razlozi zašto bi se ugrozilo teško obranjeno zdravlje nacije. Pokušaj spašavanja turističke sezone rasprodajom povoljne epidemiološke situacije u ovim je okolnostima izdajnički i suicidan.

Jer postavlja se nimalo retoričko pitanje: tko će nadoknaditi štetu onima koje turisti zaraze, ne samo turističke djelatnike, nego i njihove prijatelje i obitelji? Konkretno, tko će ih i na čiji će se račun liječiti – i što je sa smrtnim slučajevima? Ili na razini nacionalne sigurnosti: što ako se dobra epidemiološka slika pretvori u lošu i otvaranjem granica Republika Hrvatska se suoči s okrutnom epidemiološkom situacijom, pomorom staraca i kroničkih bolesnika? Tko je kazneno biti odgovoran, tko će pred „streljački vod“ i tko će zaraženim Hrvatima platiti za izgubljeno zdravlje i smrtne posljedice? Onda više nije riječ o gospodarstvu i postocima, ozbiljne su to stvari.

Da bi se obranili od corona pandemije, hrvatska državna granica bila je mjesecima zatvorena, zapečaćena, čak je i kretanje unutar iste županije bilo je ograničeno, a sada se u ime „turističke žetve“ i spašavanje nespasivog svjesno ugrožava zdrastveno stanje nacije, uvozi bolest ne bi i se namirili turistički grabežljivci i za koji promil ojačao rejting stranke. Konkretno HDZ, isto bi učinio i SDP da je sada na vlasti. Previše je i odvratno, pa ako su u pitanju i izbori za Hrvatski sabor.

 

Mila Marušić