Logo

Nije Hrvatska skrenula desno, kako to tvrde neki samozvani analitičari. Daleko je Plenkovićev HDZ od političke desnice. Pokazatelj toga je i najavljeni nastavak suradnje s Pupovcem, Radinom, Čačićem, Štromarom a možda i Krešimirom Beljakom, zvanim „Blaupunkt“.

Međutim, od gubitnika ovih izbora ipak očekujem blaćenje Hrvatske uobičajenim etiketama, vjerojatno će i broj ubijenih u Jasenovcu naglo porasti za koju stotinu tisuća. Naravno, očima Davorinka Bernardića i komunističke antife sve je nacionalistički desno što nije sklono boljševičkom SDP-u.

No prepustimo mladog titoista njegovoj sudbini i neka sam odabere boju svilene vrpce, zaključimo da je Hrvatska i bez lustracije ipak progledala i konačno shvatila da je SDP-ova socijaldemokracija običan neokomunizam crvene boje („od krvi proletera“) prefarban s malo ružičaste u lijevu građansku stranku. Narod ipak pamti, to za birače znači loš standard i još gore gospodarstvo, nezasitna jugofilija i nestabilni „komšiluk“ u vlastitom dvorištu – i to u vremenima nastupajuće recesije. HDZ se u teškim situacijama pokazao daleko učintovitijim od svake tzv. lijeve opcije.

Hrvatska se polako oslobađa komunističkog stiska, jer (prema dosad objavljenim rezultatima DIP-a) koliko je važno uočiti pobjedničku razliku u broju mandata između HDZ-a i SDP-a, dakla 66 HDZ-ovih minus 41 SDP-ovih = 25 mandata(!) još je važnije HDZ-ovom broju zastupnika pribrojiti 16 zastupnika Domovinskog pokreta i 8 zastupnika MOST-a, što čini ukupno 90 zastupnika. Nebitno je što tih 90 zastupnika i te tri stranke neće sastaviti Vladu, nego je važna činjenica da će skoro 2/3 u Hrvatskom saboru razmišljati državotvorno, a to je situacija kakvu nismo imali nakon izbora 2000.

Zanimljivo je vidjeti tko je zapravo glasao za SDP i dao mu pobjedu u svojoj izbornoj jedinici: nitko osim III., ali je indikativna tradicionalna pobjeda u Istri i Rijeci. Ustvari tiječ je o Titovom ratnom plijenu i područjem kontaminiranim jugoslavenskim komšilukom. Tu je snažno ukorijenjen crveni fašizam i jugoslavenstvo koji se užasava svih političkih opcija koje ne idu prema Beogradu i tzv. regijonu. Politička grupacija Možemo dobila je sedam mandata, lijep uspjeh kad bismo zanemarili da je riječ o šest strančica koje ništa ne povezuje osim nezadovoljstvo i ambicija, a to je nedostatno za kvalitetno političko djelovanje.

Vidjeli smo kako je u ovim izborima prošao Živi zid. Dakle ne radi se ni o kakvom iznenađenju već je riječ je o šarolikoj grupi egocentrika od zelenih darkera do osoba željnih tuđe imovine pa u svom političkom programu govore o nacionalizaciji i konfiskaciji. Svi ti možemo-nemožemo pljuju po Milanu Bandiću i njegovim žetončićima, a vjerojatno će svi oni prvi započeti s licitacijom svojih mandata.

I na kraju, a s time je zapravo trebalo početi: kako te silne agencije za istraživanje javnog mišljenja, upravo specijalizirane za predizborne ankete, analize i prognoze mogu danas pred javnošću opravdati svoje izborne tako loše procjene i predviđanja, kako se njihovi najistaknutiji mudrijaši, tzv. politički analitičati, razni macani i puhovski mogu pogledati u zrcalo nakon ovako šarlatanskih promašaja. Njima, naravno, treba priključiti i novinare od pera, kolumniste. Svi su oni samo plaćenici i govore što im nalogodavac kaže. Jer kako sve te referentne agencije dva tjedna prije izbora i do pred izbornu šutnju govore o mrtvoj utrci između HDZ-a i SDP-a, a onda se dogodi razlika od 25 zastupničkih mjesta?

Hoće li ti stručnjaci i dalje biti pripušteni televizijama, novinama i portalima, koliko se trebaju obrukati da bi konačno priznali svoj agitpropovski svjetonazor i političku zadaću? Od kad su objavljene izlazne ankete i prvi rezultati DIP-a, ti isti analitičari ne prestaju zatvarati usta i naknadnom pameću ponovno verificiraju svoju stručnost i valjane analize. Ponovno i neprekidno truju mediski prostor svojim nimalo bezazlenim šarlatanstvom, a dokoni bedaci ih i dalje vjernički konzumiraju.

 

L.C.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.