Dosad, barem koliko je poznato, najžešću stručnu analitičku kritiku negativnog, gotovo pogubnog strukturnog komunističkog nasljeđa prvenstveno u hrvatskom gospodarstvu, odnosno modela njegovim upravljanjem, a posljedično u cijelom društvu, iznio je jučer, 18. rujna 2020., bivši potpredsjednik hrvatske vlade zadužen za gospodarstvo i ministar financija Borislav Škegro u članku „Korupcija je mjera žilavosti komunizma“ na portalu „Direktno.hr“ (https://direktno.hr/.../korupcija-mjera-zilavosti.../)

„Korupcija postoji od kada je svijeta i vijeka. Pisani tragovi upućuju na Platona, Sv. Pavla... No, svoj najviši stupanj dostiže u komunističkim režimima. U njima je korupcija svih oblika i njezino toleriranje ponekad jedini način preživljavanja. Komunistički sustav upravo počiva na eliminaciji privatnovlasničkih prava i uvođenju arbitrarnih redistributivnih shema, u kojima nesmjenjiva partijska vrhuška preuzima apsolutnu kontrolu nad svime i svima. Uključujući i nad životima onih za koje se tobože žrtvuje. Pri tome nije slučajno da se većina unutarpartijskih obračuna i likvidacija opravdava korupcijom!

Hrvatska je nominalno napustila jedan takav sustav prije trideset godina. Nominalno i formalno, ispunjavajući i uvjete iz famoznih EU poglavlja. U stvarnosti, i to treba otvoreno reći, naslijeđeni korupcijski sustav i dalje živi. Naučio se bolje maskirati i izbjegavati slabašne represivne institucije, i same pod nezanemarivim utjecajem koruptivnih praksi. Nažalost, ustaljenih i gotovo općeprihvaćenih.

Pa otkud onda dojam da sustav korupcije jača? Jednostavno – jača mu prirodno stanište. Jača naime državni intervencionizam s demokratskom legitimacijom. Od 'države' se očekuje rješenje za sve probleme. Od pandemije do posljedica potresa. Od zatvaranja jednih firmi do otvaranja novih firmi. Od države se traži da spasi propale proizvodnje i da pokrene nove“.

Cijeli članak pročitajte na: https://direktno.hr/.../korupcija-mjera-zilavosti.../

Već i površan pogled na Škegrinu biografiju otkriva da se radi o vrlo upućenom insajderu, o čovjeku koji vrlo dobro zna o čemu govori, jer je bio neposredni observator gospodarsko-financijskih i društvenih procesa zadnjeg desetljeća postojanja SFRJ te vrlo važan protagonist, suautor i suusmjeravatelj njihova razvoja u prvom desetljeću postojanja RH.

Drugim riječima, današnji rezultati sveprisutnog fenomena korupcije u hrvatskoj državi, o kojima Škegro vrlo jasno piše i na koje oštro upozorava, dijelom su i njegova osobna zasluga.

Škegro se nakon diplomiranja 1978. godine zaposlio na Ekonomskom institutu u Zagrebu gdje je dočekao raspad SFRJ. Godine 1991. koordinirao je projekt “Koncepcija i strategija gospodarskog razvoja RH”, a godinu dana kasnije postaje zamjenik ravnatelja Ekonomskog instituta i član Savjeta Hrvatske narodne banke. Predsjednik RH Franjo Tuđman imenovao ga je 1993. godine najprije savjetnikom za ekonomska pitanja, a potom i potpredsjednikom hrvatske Vlade zaduženim za gospodarstvo. Od 1998. do 2000. godine obnašao je i dužnost ministra financija. Kroz to vrijeme, među ostalim, koordinirao je glavne zakonodavne reforme koje uključuju Zakon o bankama, porezne zakone, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o investicijskim fondovima i mirovinsku reformu. Bio je glavni pregovarač u svim najvećim privatizacijama, vodio je pregovore s bankama kreditorima, Pariškim i Londonskim klubom i međunarodnim financijskim institucijama...

 

Bože Vukušić / Facebook