Prije nekoliko dana saznali smo iz medija da je hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) objavila godišnje izvješće (za 2019. godinu). To me podsjetilo na vrijeme od prije trideset i nešto godina (trećinu stoljeća!), dok sam se nalazio na izdržavanju kazne doživotnog zatvora u Mannheimu.

Početkom svibnja 1988. pročitao sam u glasilu njemačkog ministarstva unutarnjih poslova „Innere Sicherheit“ da je njemačka kontra-obavještajna služba, Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (Bundesverfassunsschutz - BfV), objavila godišnje izvješće o radu (za 1987. godinu).

Malo iz zafrkancije malo zaozbiljno, 19. svibnja 1988. uputio sam dopis BfV-u sa zamolbom da mi pošalju to izvješće (vidi prilog: dopisi njemačkom Ministarstvu unutarnjih poslova i BfV-u).

Nakon nešto više od mjesec dana pozvao me direktor zatvora na razgovor da bi me osobno upoznao kako sam dobio „poštansku pošiljku iz Kölna“ s BfV-ovim godišnjim izvješćem. Prije nego što mi je uruči, rekao je, htio je saznati motive zbog kojim sam od BfV-a zatražio to izvješće.

Odgovorio sam mu da on od BfV-a zatraži objašnjenje njihovih motiva zbog kojih su mi to izvješće poslali, pa će mu sve biti jasno.

U izvješću BfV-a za 1987. godinu nalazilo se i poglavlje o „politički motiviranom ekstremizmu“ u redovima hrvatske političke emigracije u Njemačkoj, u kojemu je posebno apostrofiran „Hrvatski državotvornu pokret“ (HDP) čiji sam bio dužnosnik (pročelnik Odjela za politička i načelna pitanja).

U slijedećem izvješću, za 1988. godinu, u kojem su HDP nazvali „lijevo-ekstremističkom“ organizacijom, posebno su se osvrnuli na atentat na predsjednika HDP-a Nikolu Štedula:

„Nikola Štedul je 20. listopada teško ozlijeđen pred svojom kućom u Škotskoj. Britanska policija je uhitila jednog Jugoslavena kao osumnjičenog atentatora koji je putovao s ukradenom putovnicom jednog švicarskog državljanina. Protiv uhićenog je njemačka policija svojedobno vodila istragu zbog sumnje da je sudjelovao u ubojstvu dvojice hrvatskih ekstremista. Štedul je održavao bezbrojne kontakte s istomišljenicima u SR Njemačkoj “ (vidi prilog: izvješće BfV-a za 1988. godinu).

Naravno, u izvješću nije bilo navedeno da je uhićeni atentator, Vinko Sindičić, bio registrirani suradnik BfV-a pod pseudonimom „Linden“ sve dok se nije doznalo da je sudjelovao u spomenutim ubojstvima hrvatskih emigranata 1972. godine - Josipa Senića u Njemačkoj i tročlane obitelji Stjepana Ševe u Italiji.

I sljedećih godina, 1989. i 1990., redovito sam u zatvor dobivao godišnja izvješća BfV-a. A kad sam u ožujku 1991. oslobođen daljnjeg izdržavanja kazne i protjeran u Hrvatsku, zamolio sam ih da mi izvješće za 1991. godinu pošalju na hrvatsku adresu, što su i učinili (vidi prilog: izvješće BfV-a za 1991. godinu).

Drugim riječima, javna izvješća tajnih službi već desetljećima nisu nikakva spektakularna novost u demokratskim državama kakvom je Hrvatska trebala u međuvremenu postati.

(iz memoarske knjige u pripremi)

 

Bože Vukušić / Facebook

Share
0