Jednom je beskompromisni hrvatski nacionalist a bivši partizan i komunist Šime Đodan koji je znao dolaziti u sukob i s predsjednikom Tuđmanom izrekao značajnu političku definiciju kako je iznad Hrvatskoga sabora samo Bog. To je nažalost Račanovim Ustavom iz 2000. godine dovedeno ozbiljno u pitanje. jer u postojećim političkim okolnostima u ovih dvadesetak godina Hrvatski sabor postao je marioneta vladajuće stranke i njezinog predsjednika Vlade koji se ponaša kao kancelar, bez obzira radilo se o HDZ-u ili SDP-u.

Sada je tu Đodanovu izreku doveo u pitanje i nepredvidivi predsjednik Republike Zoran Milanović svojim inatnim suprotstavljanjem legalno izabranom predstavničkom tijelu hrvatskoga političkoga naroda.

Iako je u prethodnom postupku pred saborskim Odborom za pravosuđe njegova kandidatkinja u konkurenciji još troje kandatkinja i kandidata odbijena jer je dobila samo tri pozitivna glasa prema šest negativnih predsjednik Republike i dalje ustrajava na svojem pravu koje mu po njegovom tumačenju daje Ustav da u novom pokušaju predloži profesoricu na Pravnom fakultetu u Zagrebu Zlatu Đurđević za novu predsjednicu Vrhovnoga suda Republike Hrvatske. Uz tu odbijenicu profesorica Zlata Đurđević diskreditirala je samu sebe u konfrontaciji s nezavisnom zastupnicom Karolinom Vidović Krišto, jer joj na postavljena pitanja nije dala jasan odgovor ili ga je jednostavno uskratila. Među takvim pitanjima bilo je i ono pitanje o zastari za koju se Zlata Đurđević zalagala u slučaju izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj za koju su se zalagali s "lex Perković" i premijer Zoran Milanović i predsjednik Republike Ivo Josipović. Jednako tako profesorica Zlata Đurđević odbila je odgovoriti na konkretno pitanje trebaju li sudci iz vremena totalitarnog jugorežima koji su donosili političke presude biti uklonjeni iz sudstva. Reagirajući na konferenciju za novinstvo na kojoj je Karolina Vidović Krišto argumentirano raskrinkala kandidatkinju, profesorica Zlata Đurđević ju je u tipično etiketirajućem stilu, jer nije imala argumenata, optužila da već duže vrijeme zloupotrebljava slobodu političkog govora te zagađuje hrvatski javni prostor širenjem mržnje, netrpeljivosti i netolerancije. Profesorica Đurđević nadalje je optužila saborsku zastupnicu da je u javnosti iznijela niz besprizornih uvreda i laži te divljačkih verbalnih napada utemeljenih na rasističkoj ideologiji. Karolina Vidović Krišto na te kvalifikacije reagirala je tvrdeći da Zlata Đurđević za svoje tvrdnje nije iznijela ni jedan jedini argument podsjećajući Zlatu Đurđević da bi kao pravnica trebala znati da sve što je izjavila su uvrede i klevete, a to je kazneno djelo.

U pismu predsjedniku Republike Karolina Vidović Krišto je ukazala da je njegova kandidatkinja samu sebe diskvalificirala proglašavajući njezina legitimna i konkretna pitanja "govorom mržnje", pa na kraju traži od predsjednika Republike da Hrvatskome saboru za predsjednika ili predsjednicu Vrhovnoga suda predloži osobu neprikosnovenoga životopisa. Svoju kapricioznost koju stalno potvrđuje predsjednik Republike je dokazao novim zahtjevom da se profesorica Đurđević imenuje za novu predsjednicu Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, unatoč tome što je u saborskom Odboru za pravosuđe dobila samo tri glasa i unatoč tome što ju je argumentirano raskrinkala saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto. Predsjednik Republike poziva se na članak 119. Ustava u kojemu stoji:da se predsjednika Vrhovnoga suda "uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnoga suda... i nadležnoga odbora Hrvatskoga sabora na prijedlog Predsjednika Republike bira... Hrvatski sabor".

Budući da je ovaj problem sastavni dio verbalnog ponekad i nekulturnog nadmetanja između peredsjednika Republike i predsjednika Vlade koji ima kakvu takvu saborsku većinu da odbije ponovni prijedlog Zorana Milanovića da se profesorica Zlata Đurđević imenuje za novu predsjednicu Vrhovnoga suda, savim je izgledno da taj prijedlog Zorana Milanovića ne će proći. To je i on sam nagovijestio u formalnom prijedlogu Saboru da izabere njegovu kandidatkinju za predsjednicu Vrhovnog suda. Postavlja se pitanje zašto predsjednik Republike toliko uporno ustrajava na svojoj favoritkinji. Ona uistinu ima impresivnu biografiju koja nije samo vezana za djelovanje u Hrvatskoj nego ima i mađunarodnog pravničkog iskustva stečenog u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Italiji, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Ona međutim nema nikakvog sudačkog iskustva da bi u funkcioniranje hrvatskog pravosuđa koje je po neovisnosti na samom dnu europske i svjetske ljestvice mogla izvršiti radikalne promjene. Zlata Đurđević nije ni talijanski sudac s posebnim ovlastima Antonio di Pietro koji je raskrinkao vodeću stranku "Democrazia Italiana" kao leglo talijanske mafije, niti rumunjska tužiteljica a sada tužiteljica Europske Unije Laura Kovesi koja je uspješno očistila Rumunjsku od posvemašnje korupcije. U tome je Karolina Vidović Krišto duboko u pravu jer je profesoricu Zlatu Đurđević smjestila u vladajuću kastu u kojoj je za napredovanje važno "koga znaš", a ne "što znaš". Uza sve to u njezinom CV-u ima jedan i te kako, gledajući sa stajališta zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, intrigantan detalj. Nacionalno ona se deklarirala kao "Srpkinja". U postojećim okolnostima upitno je zašto Zoran Milanović favorizira nju kao Srpkinju na istaknutoj pravosudnoj dužnosti u Republici Hrvatskoj. Je li to zbog toga što je on više puta izjavio da su Srbi njegovi glasači, a ne Hrvati koji ga biraju na visoku funkciju. Ima još jedna intrigantna činjenica koja dovodi u pitanje politički integritet profesorice Zlate Đurđević. Iako je navela da je rođena u Zagrebu u svojoj biografiji izostavila je, što je inače normalno, gdje je završila osnovnu i srednju školu i kad je i gdje upisala Pravni fakultet. Njezino obrazovanje u dostupnoj biografiji počinje s 1992. godinom kad je diplomirala na zagrebačkom Pravnom fakultetu, ali nije navedeno da ga je i upisala. Te detalje o prethodnom školovanju iz određenog razloga skriva, jer je očito procijenila da bi joj to moglo štetiti.

Dakle ključno je pitanje u biografiji Zlate Đurđević, je li ona pripadnica Srpske narodne manjine u Hrvatskoj ili je srbijanska Srpkinja. To je sasvim legitimno pitanje a nikakvo prebrojavanje krvnih zrnaca, jer je u pitanju vrlo važna ne samo pravosudna nego i politička pozicija u Republici Hrvatskoj. Nezamislivo je da bi jedna Hrvatica u politički četničkoj Srbiji mogla uopće kandidirati za tako visoku funkciju. Po načinu kako je reagirala na sasvim argumentiran istup zastupnice Karoline Vidović Krišto profesorica Zlata Đurđević se dakle nije deklarirala kao politička Hrvatica, bila ona pripadnica Srpske narodne manjine u Republici Hrvatskoj ili pak srbijanska Srpkinja.

 

Vjekoslav Krsnik