Logo

Sud U Parizu odbio je žalbu nekoć najtraženijem svjetskom teroristu Carlosu Šakalu te mu potvrdio doživotnu kaznu zatvora za četiri odvojena napada na dva vlaka, željezničku postaju i ulicu u Parizu u kojima je poginulo 11, a ranjeno 150 osoba.

Uoči izricanja presude, Šakal je održao četverosatni monolog u kojem je tvrdio da nije terorist.

"Cijeli sam se život borio protiv terorista. Mi nismo teroristi, mi smo borci za slobodu", kazao je Šakal.

Pravim imenom Ilich Ramirez Sanchez, rodom iz Venezuele, nekoć je punih 20 godina spadao među najtraženije svjetske bjegunce. 1994. godine je uhvaćen u Sudanu, nakon čega je u Pariz doslovno prebačen u vreći. Trenutno u francuskom zatvoru služi doživotnu zatvorsku kaznu zbog ubojstva dvojice policajaca i doušnika 1975. godine.

Pod Šakalovom koordinacijom izvedeno je više od stotinu terorističkih napada. Tvrdi kao je odgovoran za smrt 2000 ljudi, dok je broj nevinih civilnih žrtava pritom zanemariv.

"Računam da ih je manje od deset posto. Tako da na 1500 do 2000 ubijenih nije bilo više od 200 civilnih žrtava", ponosno ističe Šakal.

Među terorističku "kremu" probio se nakon što je 1975. godine sa svojom terorističkom grupom upao na sastanak OPEC naftnih kartela u Beču i zatočio 60 ljudi, među kojima je bilo 11 ministara. Bio je i istaknuti član ljevičarske Narodne fronte za oslobođenje Palestine.

Bio i operativac jugoslavenske UDBA-e

Sudeći prema Carlosovim memoarima, čije je dijelove prije dvije godine objavio libanonski dnevnik AD Diyar, Carlos je imao djelatnu ulogu u operativnoj strukturi jugoslavenske UDBA-e. Ono što je posebice privuklo pozornost svakako je njegova tvrdnja  kako je bio zadužen za sigurnost Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Tu je tvrdnju svojedobno za Večernjak potvrdio i Božidar Spasić, dugogodišnji operativac Službe državne sigurnosti SFRJ.

Kasnije su visokopozicionirani UDBA-ši Carlosov angažman opravdavali navodnim informacijama o pokušaju hrvatske emigracije da ugrozi održavanje ZOI 1984. u Sarajevu, koje im je  osobno dostavio Carlos.

Međutim, hrvatska emigracija nije više nikakva tajna pa se doznala i istina. Svi značajniji predstavnici hrvatskog iseljeništva koji su u posljednja dva desetljeća boravili u Hrvatskoj jednoglasni su u procjeni da je to klasična dezinformacija stvorena u radionici UDBA-e.

-"Dragocjene usluge u to vrijeme pružio nam je Carlos, koji je svoje ljude rasporedio ondje gdje smo mi mislili da ih treba rasporediti. On nam je jamčio da međunarodni teroristi neće izvesti akcije te da hrvatska emigracija to ne može napraviti ako on sve kontrolira. To je za nas bila dragocjena usluga", kazao je dugogodišnji operativac jugoslavenske UDB-e Božidar Spasić o poveznici Carlosa i sarajevskih ZOI 1984.

Spasić je u svojim izjavama također naglasio kako su o Carlosovim boravcima u Jugoslaviji u to vrijeme bili obaviješteni najviši i državni dužnosnici.

– Treba podsjetiti da je to vrijeme kada je Jugoslavija bila u skupini nesvrstanih zemalja i kada je čvrsto podržavala Palestinski oslobodilački pokret, Arafata i druge skupine. Tada je Jugoslavija bila područje na kojem su se oni slobodno kretali pod kontrolom jugoslavenske službe sigurnosti, kazao je Spasić.

Postoje indicije da je Šakal osobno bio i organizator i izvršitelj nekih  terorističkih akcija koje je jugoslavenska  UDBA-a u to vrijeme izvela u inozemstvu.

 

R.H.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.