Ovo ljeto bio sam u različitim djelovima Hrvatske i još jednom sam došao do zaključka da je Lijepa naša Raj na zemlji! Loše uređen – ali Raj!

Fascinanto je kako na tako malo prostora ima toliko razlika u krajoliku, klimi, povijesnim sjećanjima. Također me je fasciniralo što je u Slavoniji toplije nego na moru, što su šume neusporedivo kvalitetnije, što je suša veća – ali ne gori Slavonija nego Dalmacija! Kako to da iskrenja vlakova nikad ništa ne zapale u Slavoniji, kako to da gromovi ne udaraju u suha drva u Slavoniji, dok u Dalmaciji uvijek nađu nepristupačna mjesta s kojih kreću požari za vjetrovita dana?!

Samo u jednom televizijskom prilogu vidio sam vatrogasca koji je ljutito rekao da su požari u zaleđu Šibenika namjerno zapaljeni! Naravno da su namjerno zapaljeni jer se nekadašnji agresori grče od zavisti i na sve načine želi potpaliti vatre i vatrice u Hrvatskoj... Što je problem?

Prvi problem današnje, retrogradne, senilne Srbije je što je postala - geostrateško Ništa na Istoku! Država bez granica, prijatelja, budućnosti, sadašnjosti, s neugodno lažnom prošlošću, koju samo Laž spašava! Srbija ne postoji bez Jugoslavije, a kako Jugoslavija ne postoji već četvrt stoljeća – onda ne postoji ni Srbija! Pa bila ona lažna Miloševićeva "trinaesta" Jugoslavija, Srbija i Crna Gora, Srbija bez Crne Gore, Kosova, Sandžaka, Vojvodine... Srbija postoji samo u bezveznim, nervoznim reakcijama onemoćale srpske diplomacije i - na ekranima Radmanove hrvatske televizije!

Što je hrvatska vojna parada uspješnija, što je proslava 20. obljetnice Oluje grandioznija, što je hrvatska turistička sezona blistavija to Srbi više mahnitaju, šalju bizarne poruke Svijetu – kojeg uopće nije briga za njih i njihove mitove, Laži i Ludosti! Dakle, Srbija bez Jugoslavije, pa shodno tome i "srpskog Jadrana", ne postoji i ta zemlja u totalnom rasulu pokušava Hrvatskoj biti "susjed iz pakla". Međutim, današnja Srbija ne graniči s Hrvatskom, nego s Europskom unijom... Kraj... Samim time ona nije "susjed iz Pakla", već "susjed u paklu svojih košmarnih fantazija"!

Dok sam sjedio ispod Augustinčićevog spomenika palim ruskim vojnicima kod Batine i gledao mutni Dunav i Vojvodinu, netko me je pitao da li ću otići preko? Osmjehnuo sam se i otišao sam u - Mađarsku! Jer Mađarska je povratak Austro-Ugarskoj, rigojanči kolačima, odličnom sladoledu, razigranoj folklornoj secesiji na fasadama, čudnom jeziku te bezbrojnim Horvathima (dakle Hrvatima!) na ulicama. Mađarska je naša proširena europska domovina, a Srbija je - Ništa na Istoku!

Malobrojni Srbi su to shvatili, kao i to da Srbija nikad neće ući u Europsku uniju, da nikad neće postati ni nova ruska republika, da nikad neće biti dio novog Otomanskog imperija, da će ostati samosvojno Ništa! Država turskih kolača i mesnih jela, ruskih laži i pseudomistike, te stare bizantske (grčke) arhitekture i politike!

"Govori srpski da te ceo svet razume!" Ova veselo imbecilna rečenica savršeno odražava filozofiju palanke, filozofiju malog, neukog, opančarskog imperijalizma, mitomanije, mutnog bizantskog rovarenja i spletkarenja s prekograničnim ulizicama i pripuzima poput raznih jergovića, frljića, tomića, dežulovića, lekovića, pupovaca, radmana, mijića, josipovića ili Branka Vukšića.

Beograd je grad dobre zabave i lažne srdačnosti, no Srbija je zemlja tuge, čemera i najgore od svega – Dosade! Samo jednu stvar ljudi nikada ne opraštaju - a to je Dosada! Srbija je dosadna zemlja u kojoj su svi najzanimljiviji gradovi - "srpski Dubrovnik", "srpski Knin", "srpski Vukovar", "srpski Rovinj", "srpski Osek", "srpska Reka", "srpski Zadar" u Hrvatskoj! Zbog sustavnog širenja mitomanije, većina Srba "veruje" da Hrvati ne postoje, da je riječ tek o "neosveštenim pokatoličenim Srbima"...

Igrali se lažljivci nasred zemlje Srbije tko će ukrasti više tuđeg teritorija, povijesti, književnosti, umjetnosti, materijalnih dobara... U toj opasnoj igri Srbija je ostala bez Jugoslavije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, "srpskog Jadrana" ali i strateških saveznika.

Upravo zbog toga Srbija se pretvorila u opasnog "balkanskog bolesnika", odnosno polumrtvaca, koji jedreći između političke želje ulaska u EU i pretvaranja u novu rusku pokrajinu, svoju mitomaniju i laži i dalje pokušava prodavati svojim susjedima. Naravno, pri tome ih malo tko uzima ozbiljno.

                                                                                             

V. L.