Kad je njemačka policija 15. veljače ove godine upala u stanove četiri turska imama u saveznim državama Sjeverna Rajna-Vestfalija i Porajnje-Falačka, zbog sumnje da špijuniraju sljedbenike Fetulaha Gulena za tursku vladu, malo je tko shvatio da je uhićen dio iste vjersko-špijunske mreže koja se proteže od Jugoistočne Europe do Velike Britanije.

U javnost su procurili izvještaji turskog Direktorata za vjerska pitanja (Dijanet) o aktivnostima pristaša "Terorističke organizacije Fetulah Gulen" (FETO) u inozemstvu, odnosno prije svega na području Europe.

Dio tih saznanja koji se tiču špijunskih aktivnosti turskih imama u Srbiji i Bosni i Hercegovini predstavljen je na zatvorenim sjednicama 9. Euroazijskog islamskog savjeta održanog od 10. do 14. listopada 2016. godine u Istanbulu.

Naime, kako je otkriveno u dokumentu od 20. rujna 2016., Dijanet je tražio od svojih predstavnika u inozemstvu da "profiliraju turske pripadnike Gulenova pokreta" te da podatke dostave do održavanja islamskog savjeta.

Dijanet je svoja saznanja predstavio i službenoj turskoj Komisiji za puč, a među zemljama u kojima su podaci sakupljani, našle su se Srbija, Kosovo, Bosna i Hercegovina, Crna Gora te Makedonija. 

Osim ovih zemalja na popisu su i: Abhazija (gruzijska pokrajina), Njemačka, Albanija, Australija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Belgija, Bugarska, Danska, Estonija, Finska, Gruzija, Nizozemska, Velika Britanija, Švicarska, Italija, Japan, Kazahstan, Kenija, Kirgistan, Litva, Mongolija, Mauritanija, Nigerija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Saudijska Arabija, Tadžikistan, Tanzanija, Turkmenistan i Ukrajina.

Popis 38 zemalja (izuzete su države u kojima predstavnici Dijaneta nisu uspjeli pronaći ništa o „gulenistima“, kojih zasigurno ima) svjedoči o zabrinjavajućoj rasprostranjenosti turskih službenih, ali i paralelnih struktura po čitavom Starom kontinentu te u Velikoj Britaniji. Instrument koji predstavlja Dijanet, se trenutno prvenstveno koristi kao sredstvo u obračunu turskog predsjednika Erdogana s Fetulahom Gulenom, a zabrinjavajuće je što može prerasti u nešto daleko opasnije po sigurnost EU i ostalih zemalja izvan EU. Stanje je naročito alarmantno ako se u vidu ima Erdoganova sve oštrija retorika, kao i kontroverzne poruke upućene turskim i muslimanskim zajednicama izvan Turske.

>>

Nakon što su u čistkama poslije neuspjelog vojnog puča prošle godine uklonjeni nepoželjni elementi iz turske vojske, policije, pravosuđa i drugih važnih struktura, bilo je izvjesno da se Erdoganova borba protiv Gulena preseli u inozemstvo, a najbolje oruđe za transformiranje utjecaja u konkretne obavještajne sposobnosti bio je upravo Dijanet - vjerska institucija čiji je autoritet kao takav za mnoge neupitan.

Špijunsko-vjerski rat na Kosovu i u BiH

U dokumentima o Kosovu i BiH, koji je na temelju obavještajnih podataka Dijanet predstavio na spomenutom Euroazijskom islamskom savjetu prošle godine, vidi se da teritorij zemalja bivše Jugoslavije na kojima postoji muslimansko stanovništvo postaju jedno od glavnih poprišta sukoba dvije suprotstavljene inačice islama - Gulenove i državne turske, odnosno Erdoganove.

"Nakon odlaska Srba, postojeće strukture iz Albanije prelile su se na Kosovo. Od 2004. godine proširili su svoje aktivnosti po školama, skloništima, tečajevima i nevladinim udrugama i organizacijama (NGO)", stoji u dokumentu.

Dijanet navodi da ustanove, objekti i propovjednici povezani s Gulenovom organizacijom djeluju u Prizrenu, Prištini, Peći, Đakovici, Lipljanu i Gnjilanu. Najveći su: Akademija Mehmet Akif (pod gulenističkim Obrazovnim institutom Gulistan) koja nudi predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje te kampovi obrazovno-kulturne asocijacije Atmosfera.

Dijanet tvrdi i kako ustanove bliske Gulenovom pokretu kao ciljnu grupu jasno profiliraju kosovske političare, intelektualce, poduzetnike, odnosno bogate i utjecajne ljude koji mogu platiti tri do tri i pol tisuće eura godišnje za školovanje djece.

Bliskost kosovskih političara i čelnika ovih organizacija koje Dijanet naziva gulenističkim, bila je popraćena mnogim mutnim donacijama. Tako je prema izvještaju turskog Direktorata, gradonačelnik Lipljana Surki Buja prenio imovinska prava nad gradskim zemljištem na obrazovni institut Gulistan koji je tu izgradio Akademiju Mehmet Akif. Slično je zabilježeno i u Prizrenu, gdje je gradonačelnik Ramadan Muja poklonio 50.000 metara zemljišta istoj organizaciji.

Ako je dovoljan motiv, za angažiranje resursa Dijaneta u svrhe špijunaže na Kosovu, bila Erdoganova zabrinutost oko veza gulenističkih organizacija i moćnih kosovskih obitelji, kao i sve učestaliji pokušaji ovih struktura da prodru u Islamsku zajednicu Kosova, u kojoj, kako se navodi u dokumentima, već ima Gulenovih ljudi, onda je visina uloga u BiH to svakako zahtijevala. Prema izvještaju Dijaneta o Bosni i Hercegovini, koji je podnio savjetnik za vjerska pitanja Hasan Atli, spisak institucija bliskih Gulenu daleko je veći nego u slučaju Kosova. 

Djelatnosti organizacije je u BiH registrirana 1998. godine kao fondacija "Bosna Sema", koja je do danas svoje aktivnosti proširila na obrazovanje, trgovinu, društvene i kulturne aktivnosti, turizam i šport.

U dokumentima se poimence navodi čak 15 obrazovnih centara: vrtića, osnovnih i srednjih škola, kao i sveučilišta - kojima Sema pokriva Sarajevo, Tuzlu, Bihać, Zenicu i Mostar.

S obzirom na broj turskih državljana i uopće muslimana koji žive u Europi, vjerojatno je da je oko 50 milijardi eura vrijedna Gulenova mreža daleko rasprostranjenija u zemljama s velikom imigrantskom zajednicom kao što su Njemačka, Austrija i Nizozemska, nego u nerazvijenim oblastima BiH ili Kosova. Sasvim sigurno je zbog toga i aktivnost Dijaneta u ovim zemljama pojačana, kao i Erdoganova nervoza oko konačnog ishoda ovog tajnog vjersko-špijunskog rata dva možda najmoćnija Turčina svijeta. Jednom su neke od ovih zapadnoeuropskih zemalja zabranile dolazak, a drugi u njima otvara škole i univerzitete... Erdogan bi trebao biti zabrinut.

Što je Dijanet?

Direktorat za vjerska pitanja je osnovan 1924. godine od strane Republike Turske kako bi se bavio vjerskim pitanjima koja se tiču prakticiranja islama u zemlji. Jedno od tih pitanja bilo je od samog početka i plaćanje imama u inozemstvu. Cilj uspostavljanja Dijaneta bilo je razdvajanje države i vjere, međutim od dolaska Erdoganove Stranke pravde i razvoja na vlast 2002. godine, Dijanet se postupno počeo pretvarati u sredstvo za "izvoz" turske vjerske doktrine koja je došla do izražaja s novim islamistički nastrojenim režimom u Turskoj.

Za samo deset godina, u razdoblju od 2004. do 2014., broj zaposlenih u Dijanetu porastao je sa 72.000 na 120.000. Proračun, s druge strane, porastao je dvadesetostruko i iznosi nevjerojatnih 1.7 milijardi eura. Proces državnog preuzimanja, odnosno inkorporacije ove institucije u državu okončan je 2014. kada je Dijanet počeo odgovarati izravno turskom predsjedniku vlade.

Iako je Erdoganova Turska na papiru i dalje sekularna država, "smjernice" koje Dijanet propovijeda vjernicima daleko su od umjerenog - među stvarima koje je Direktorat okarakterizirao kao neislamske nalaze se kontracepcija, abortus, parovima se ne preporučuje držanje za ruke prije braka, tetovaže i „piercing“ predstavljaju grijeh, a ne preporučuje se ni preuzimanje materijala s interneta. Usprkos radikalnim stavovima, uz pomoć mreže imama koje sponzorira država, Dijanet je uspio ostvariti nevjerojatan utjecaj širom Europe.

 

V. Ljubanić

Share
0