Sa sovjetskog područja koje je držala pod okupacijom, nacistička Njemačka je 13. travnja 1943. godine u svijet poslala vijest kako je u Katynskoj šumi (nedaleko od Smolenska) pronađena masovna grobnica s posmrtnim ostacima Poljaka pobijenih tijekom invazije SSSR-a na istočni dio Poljske. Njemačka propaganda je ovim postupkom nastojala ocrniti Sovjete u očima svijeta, dok je sovjetska negirala svaku vezu SSSR-a s tim događajem i krivnju prebacivala na naciste.

Tek u vrijeme raspada SSSR-a i vladavine Gorbačova (1990. godine), nedvojbeno je potvrđeno kako je ovaj nezapamćeni masovni zločin nedjelo Staljinovog NKVD-a koji je rukovodio svim masovnim egzekucijama na osvojenim područjima, pa tako i u Poljskoj.

Naime, poslije potpisivanja prvog sporazuma o nenapadanju i prijateljstvu između Staljina i Hitlera (23. kolovoza 1939. godine), sklopljen je i tajni protokol kojim su utanačeni detalji vezano za podjelu Europe i buduće odnose dvije sile. Tako je SSSR-u bio prepušten istočni dio Poljske, a Njemačkoj zapadni.

Napad SSSR-a na Poljsku započeo je 17. rujna 1939. godine, a okončan već 6. listopada iste godine predajom slabo naoružane i razbijene poljske vojske koja se nije bila u stanju oduprijeti agresorskoj Crvenoj armiji. Okupiravši istočnu Poljsku do linije razgraničena utvrđene po sporazumu s nacistima, sovjetska vojska je počinila brojne masovne zločine: ubojstva, silovanja, pljačke, palež, razaranja, a procjenjuje se da je u tom kratkom razdoblju samo Staljinova tajna policija (NKVD) likvidirala oko 22.000 ljudi. Pobili su skoro polovicu poljskih časnika (među kojima 14 generala, 24 pukovnika, 7 kapelana) i jednog princa, 300 liječnika, 6.000 policajaca, 20 sveučilišnih profesora itd.

Masakr u Katynskoj šumi bio je samo kockica u mozaiku mnogo šireg zločinačkog plana kojim je poljsku vojsku ali i poljski narod u cjelini trebalo obezglaviti i učiniti nesposobnim za bilo kakav otpor i obranu. Izvršen je u prvih 10 dana travnja 1940. godine.

Neposredno poslije invazije SSSR-a, 14.700 poljskih časnika, vojnika i policajaca je zarobljeno, a mnoštvo civila pobijeno u ratnim djelovanjima i pojedinačnim i grupnim egzekucijama diljem istočne Poljske.

Zapovijed za pogubljenje svih "nacionalista i kontrarevolucionara" potpisali su 5. ožujka 1940. godine članovi Politbiroa Komunističke partije SSSR-a, Josif Visarionovič Staljin, Kliment Jefremovič Vorošilov, Lazar Mojsejevič Kaganovič, Lavrentij Pavlovič Berija, Anastaz Hovhanezi Mikojan, Vjačeslav Molotov i Mihail Ivanovič Kalinin. Tako široko postavljena zapovijed mogla je obuhvatiti svakoga, pa su pored časnika, vojnika, policajaca, svećenika i intelektualaca masovno ubijani i mnogi koji objektivno nisu predstavljali nikakvu opasnost za sovjetsku okupacijsku vlast.

U pismu čelnika KGB-a, Aleksandra Nikolajeviča Šeljepina predsjedniku SSSR-a, Nikiti Sergejeviču Hruščovu, spominje se 21.857 žrtava NKVD-a u razdoblju od 3. travnja do 19. svibnja 1940. godine.

Ova nacionalna tragedija Poljaka ovjekovječena je u filmu "Katyn", slavnog redatelja Andrzeja Wayde koji je za snimanje imao i osobni motiv, budući da je i njegov otac pogubljen tijekom Drugog svjetskog rata na području Smolenska. Film je snimljen 2007. godine, a doživio je svoju premijeru u Rusiji (2010. godine) na nacionalnoj TV postaji Kultura. Scene surovih pogubljenja poljskih časnika - snimljene vrlo uvjerljivo i životno, bez patetike i pretjerivanja, podsjetile su Ruse da neki od katynskih ubojica još uvijek žive među njima nekažnjeni.

Poljski predsjednik Lech Kaczynski je 10. travnja 2010. godine poletio svojim službenim zrakoplovom s brojnom pratnjom odati počast žrtvama u Katynskoj šumi, no, dogodila se katastrofa u kojoj su živote izgubili svi putnici i članovi posade, ukupno 96 osoba.

Uzroci nesreće do danas su ostali nerazjašnjeni, a ostaci zrakoplova se još uvijek nalaze u Rusiji.

Toga jutra kad je zrakoplov poljskog predsjednika Tupoljev 154 M trebao sletjeti u zračnu luku Smolensk, bila je magla. Kontrolor leta je najprije savjetovao pilotu da ne slijeće, a potom promijenio mišljenje i dopustio prizemljenje. Budući da zračna luka nije imala navigacijski sustav za tzv. instrumentalni prilaz (ILS) koji je služio usmjeravanju pilota tijekom slijetanja u slučaju vremenskih nepogoda, posada zrakoplova nije raspolagala s točnim podacima o visini na kojoj se nalazila. U gustoj magli, zrakoplov je lijevim krilom zapeo o krošnje drveća kraj same piste za slijetanje, nakon čega se prevrnuo, srušio i zapalio. Nitko nije preživio.

Događaj je izazvao novu zategnutost u odnosima između Poljske i Rusije, utoliko prije što je zadržavanje olupine zrakoplova i onemogućavanje poljskim vlastima provođenje istrage o uzrocima nesreće dodatno produbilo sumnje kako nije riječ o slučajnosti i spletu okolnosti.

Tako su žrtve iz Katynske šume još jednom ostale u sjeni političkih sukoba. Ta stranica ostaje i dalje otvorenom, a Rusi se tek trebaju suočiti s ovom ali i mnogim drugim tamnim mrljama iz svoje novije povijesti. Na svaki spomen masovnih zločina što su ih počinili nad Poljacima, ruska propaganda odgovara optužbama za "semitizam" koji se nastoji pripisati ovom narodu - iako je općepoznata povijesna činjenica kako Rusija ima 300-godišnju tradiciju antisemitizma, jednako kao što je činjenica da je Crvena armija počinila brojne zločine i nad Židovima (kako u samom SSSR-u, tako i u Poljskoj), a da je pored Hitlera njihov Staljin bio najveći semit u Europi.

Kad je riječ o optužbama za antisemitizam na račun Poljaka, možda bi trebalo spomenuti još jednu epizodu koja ne služi na čast kako Rusiji, tako i pripadnicima Crvene armije koji imaju velike zasluge za slamanje nacizma, ali i brojne crne mrlje i kontroverze koje ih prate.

U Varšavi je 1. kolovoza 1944. godine započela pobuna Poljaka i Židova protiv nacista, u vrijeme kad su se već trupe Crvene armije približile ovom gradu, ali Sovjeti su stali i čekali. U borbama su Poljaci imali 18.000 mrtvih i 25.000 ranjenih, a oko 250.000 civila pobijeno je od nacista u masovnim egzekucijama. Nijemci su imali oko 17.000 poginulih i 9.000 ranjenih vojnika. Ostaje zabilježeno kako su sovjetske trupe 16. rujna bile na nekoliko stotina metara do obala rijeke Visle i nakon toga obustavile daljnji prodor, čekajući da nacisti obave svoj krvavi posao. Tako su još jednom svom starom savezniku Hitleru, Staljin i njegovi suradnici omogućili počinjenje zločina, pa i to da Varšavu sravni sa zemljom nakon pobune. Poljski je narod tijekom cijelog rata imao vrlo razvijen antinacistički pokret zvan "podzemna država" u kojem su sudjelovali deseci tisuća poljaka sa svojom vojskom i ilegalnom "Vladom", a u toj je borbi rame je rame s Poljacima sudjelovalo i tisuće Židova, tako da su optužbe za "semitizam" na račun ovog naroda samo jedna obična blasfemija ruske propagande koja tako želi skriti prljave tragove iz vlastite prošlosti koja je među ostalim obilježena žestokim i kontinuiranim progonima Židova od druge polovice XVIII. stoljeća nadalje - kad su im carskim ukazom donesenim 1794. godine točno određene granice područja u kojima imaju pravo živjeti, pa sve do otvorenih masovnih progona, izgladnjivanja, deportacija iz regije u regiju, ubojstava i zatvaranja u logore u vrijeme vladavine Lenjina i Staljina.

Sovjetski boljševici predvođeni Staljinom masovno su ubijali tijekom Drugog svjetskog rata i u mnogim drugim zemljama, pa su zabilježeni njihovi zločini nad Litvancima, Latvijcima, Estoncima, ali i nad Fincima, Ukrajincima, Bjelorusima, Kozacima i brojnim drugim narodima. Masovna nedjela ubojstava civila i silovanja pripadnici Crvene armije počinili su i u Njemačkoj nakon što su njihove trupe ušle u ovu zemlju 1945. godine, ali i u drugim zemljama kroz koje su prolazili na tom putu.

Ipak, ostaje zabilježeno da je u veljači 2010. godine predsjednik Vladimir Putin položio vijenac u Katynskoj šumi i odao počast pobijenim Poljacima, otkuda je i uputio poziv poljskim vlastima za komemoraciju na istom mjestu. Nakon toga je, nažalost, uslijedio već opisani kobni događaj koji i danas opterećuje rusko-poljske odnose.

Zlatko Pinter