Logo

Prema iskazima koje je prikupio analitičar Damir Šimić na Partizanskom groblju u Mostaru pokopani su mahom njemački vojnici i vojnici NDH - kazao je gostujući u sinooćnjoj emisiji Argumenti, Naše tv iz Mostara, povjesničar Hrvoje Mandić.

Kazano je to u prigodi sjećanja na mostarske franjevce, koji su mučki ubijeni 14. veljače 1945., ali i sve otvorenijih nastojanja određenih struktura koje jednom partizanskom spomeniku žele dati karakteristike groblja.

-Mjesto na kojem se nalazi “Partizansko groblje” bio je zapadni logor. I jedan dio zarobljenih pa ubijenih što Njemaca, što Hrvata, vojnika iz sastava Oružanih snaga NDH, završavao je pod zemljom, ispod današnjeg Partizanskog groblja, a jedan dio likvidiranih što Njemaca, što ustaša i domobrana prevožen je kamionima i pokopovana u razne masovne grobnice, a jedna od takvih je i Radimlja kod Stoca - kazao je povjesničar Hrvoje Mandić.

Za komentar smo zamolili i Damira Šimića, koji je već ranije za portal HRsvijet pisao o tim okrićima.

- Pred tim činjenicama ne treba bježati. Rezultati istraživanja su takvi kakvi jesu. Postoji cijeli niz pisanih tragova, ali i svjedočenja iz prve ruke, koji kazuju da je upravo izgradnjom infrastrukturnih objekata poslijeratni Titov režim nastojao prikriti svoja nedjela.

Na masovnim grobnicama u mnogim gradovima bivše države pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća su izgrađene pošte, robne kuće, nogometni stadioni, škole, itd. Mostar po tome nije nikakva iznimka. Na mjestu nekadašnje vojarne Zapadni logor, koja se nalazila na prostoru današnjeg Gradskog stadiona i mostarskog Sveučilišta, završavao je jedan krak Križnog puta. Biskupova glavica, lokalitet pored same vojarne, u tom je razdoblju korišten kao poligon za egzekucije onih zarobljenika koji su dovedeni u spomenutu vojarnu, onih koji su bili zatočeni u zloglasnoj "Ćelovini, ali i onih koji su uhićeni pri povratku kućama.

Dio javnosti danas grubo griješi. Partizansko groblje u Mostaru nije nikakvo grobno mjesto, nego spomenik čija je izgradnja tadašnjim vlastima poslužila za ostvarivanje dva cilja. Prvi je prikrivanje masovnih grobnica nastalih nakon 14. veljače 1945. na tom mjestu. Drugi je cilj onemogućavanje stvarnih vlasnika da dođu do nekretnine. Činjenice radi, radi se o nekretnini koja je bila u vlasništvu Mostarko-duvanjske biskupije. Onima koji ne mogu te stvari staviti u povijesni kontekst preporučam da provjere detalje vezane za odnos jugoslavenskih komunističkih vlasti prema tadašnjem mostarskom biskupu mons. Petru Čuli - istaknuo je Damir Šimić.

 

M. Jurković

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.