Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), u suradnji s drugim Udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, a prije svega s Hrvatskim društvom logoraša srpskih koncentracijskih logora i Udrugom dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH- Podružnica Zagreb, još krajem kolovoza, zamolila je predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića da dozvoli predstavnicima nekoliko Udruga proisteklih iz hrvatskog Domovinskog rata da posjete neke od bivših srpskih koncentracijskih logora, a u kojima su u vrijeme velikosrpske agresije stradali brojni nevini Hrvati, poglavito nakon okupacije Grada Vukovara.

-  Mnogi od onih koji su završili u tim logorima nisu bili vojnici, već civili, pretežno djeca, žene i starci, koji su u tim logorima svakodnevno maltretirani, masakrirani, pa i ubijani. Oni koji su imali sreću izaći iz ovoga pakla, kasnije su teško oboljeli, a ne mali broj ih je zbog dobivenih ozljeda, trauma i mučenja umro-naglasili su hrvatski branitelji uz napomenu kako zbog toga nitko nažalost još nije odgovarao.

Hrvatskim braniteljima i stradalnicima je bila jedina želja da im se na tim mjestima oda dužna počast, da se poginulima zapali svijeća…

Međutim, predsjednik Republike Srbije na takve apele očito ostaje gluh i slijep.

U Hrvatskoj i najviši politički dužnosnici bez problema odlaze se pokloniti i srpskim žrtvama u Domovinskom ratu, a nama je to očito zabranjeno u Srbiji!

Zašto, zbog čega?

Nu, nakon desetak zamolbi koje smo uputili predsjedniku Srbije, krajem prošlog mjeseca ipak je iz Beograda stigao kakav-takav odgovor iz ureda Aleksandra Vučića- da se naša zamolba-razmatra!

Sad se već počinjemo pitati: pa koliko im treba da donesu „rješenje“ o jednoj ovakvoj inicijativi? Možda putem ove šutnje i marginaliziranja žele reći kako u Srbiji nisu postojali logori za Hrvate? Ili…

Mi i dalje strpljivo čekamo odgovor!

 

Mladen Pavković