Glas HRsvijeta

Kad pravna država umire od srama

U vremenima kad opasna pandemija zaokuplja pažnju svakog pojedinca i ukupnost globalnog javnog mijenja, očekujući dobre vijesti znanstveno-medicinskih središnjica, kako se riješiti ovog izuzetno opaka virusnog oboljenja, koji je odnijelo već sada na drugi svijet preko 200.000 ljudskih duša, kao direktnom posljedicom ove zaraze, s kojim se u svakodnevlju bore desetci i stotinama milijuna humanih duša širom svijeta, a kojem je i teški tribut platila i životima i njenim posljedicama i naša Domovina Hrvatska, suočena sa COVID 19, ali i sa nizom drugih i još opasnijih ugroza, «virusnim» pogubnim prijetnjama.

Jezik se mijenja pod utjecajem različitih pisama i religija

Želio bih se osvrnuti na tekst Marita Mihovila Letice ( HT, 30. travnja. 2020.) koji je običnom čitatelju nejasan iz više razloga. Naime, sve riječi koje navodi u svojem tekstu su hrvatske jer kada su nastale ni Srbi ni Srbijanci nisu postojali. One su sinonimi. U njegovom tekstu nedostaje etimologija i poznavanje starijih pisama. Hrvatski etimologičari hrvatsku etimologiju pogrešno traže u starogrčkom, latinskom ili izmišljenom staroslavenskom i crkvenosalvenaskom jeziku umjesto u dvoslogovnoj haravači koja je sačuvana u sanskritu. Očito, Hrvasti ne poznajemo povijest jezika svojega.

Premijer Plenković kao Tito

Nakon gotovo četiri godine vladavine premijera Plenkovića u stranci i državi, dobiva se dojam da je po vladanju sličan Titu – prikriveni despot, spletkar i kukavica. Tito je istupao u javnosti samo kad bi mu se uzdrmao tron, a isto čini i Plenković.

Hrvatska kontradikcija

Ovih dana smo svi, više ili manje u konfuziji. Nije to samo zbog virusa ili potresa, nego gotovo u nevjerici doživljavamo da čak i u ovoj nemiloj situaciji opetovano vidimo i slušamo od strane naših političara uvijek iste „teme“: Jasenovac, djeca s Kozare, Ustaše, NDH… Stječe se dojam da u zadnjih 30 godina – otkako je Hrvatska postala samostalna država –nikada nije bilo govora o tim temama više nego sada.

Sramota

Hrvatska politička vrhuška je neodgovorna, nemoralna, gotovo izdajnička i nesposobna da suoči istinu o Jasenovcu te nastavlja bacanjem ljage na hrvatski narod. Optuživati vlastiti narod za zločine koje nije počinio i komemorirati komunističke i partizansko-četničke laži u društvu potomaka boljševika, komunista i četnika koji sebe nazivaju antifašistima, zahtjeva osudu svakog mislećeg Hrvata, posebice u trenutku kad još traje karantena zbog koronavirusa.

Prije 28 godina oteta i ubijena hrvatska obitelj Matijević

Tročlana hrvatska obitelj Matijević - otac Jozo (1931.), majka Ana (1932.) i Sin Franjo (1975.), odvedeni su iz svoje kuće u Kukujevcima (istočni Srijem, Vojvodina) pred sam Uskrs 1992. godine (između 17. i 19. travnja) i od tada im se gubi svaki trag. Oni su se, naime, zbog pritisaka kojima su bili dulje vrijeme izloženi (kao i većina tamošnjih Hrvata) spremili za preseljenje u Hrvatsku, budući da su u dogovoru s jednim Srbinom iz Žlebine (općina Virovitica) zamijenili svoju kuću s njime.