Promišljati, istraživati ili pisati o okolnostima mučeničke smrti hercegovačkih franjevaca nije uopće laka zadaća. Kako bismo što potpunije razumjeli okolnosti u kojima su se ti stravični zločini dogodili, potrebno je sagledati većinu do sada napisanog, proučiti izjave očevidaca tih događaja te ostvariti uvid u dostupnu arhivsku građu.
Prije nekoliko godina, jedna je novina objavila vijest kako je supruga libijskog predsjednika Safiya Farkash Gadafi podrijetlom Hrvatica. Zapravo, riječ je Sofiji Farkaš, rođenoj Mostarki i unuci Ivana Farkaša, nekadašnjeg austrijskog školskog okružnog nadzornika u Mostaru.
Tomo Bešker iz Zagreba bio je po svemu sudeći jedini preživjeli svjedok masakra koji je nad hrvatskim ljudima počinjen nakon završetka II. svjetskog rata na planini Kozari, na mjestu koje se i danas zove Ustaška dolina.
Sredinom Drugog svjetskog rata, a osobito nakon Krležina otvorenog odbijanja odlaska u partizane popraćenog izjavom »'svejedno mi je, strijeljao me Dido ili Đido«, komunistima je itekako bilo stalo da među njih dođe neka od uglednih ličnosti iz umjetničkog ili književnog miljea. Cilj ovakvih nastojanja bio je isključivo promidžbene prirode a osmišljen je s ciljem kako bi partizanski pokret u očima običnih ljudi dobio na popularnosti.
Završne misli - Četničko-partizanska zlodjela su neizbrojiva i neopisiva
Neki pojedinačni slučajevi četniko-partizanskih zločina
Sržni događaj po kojem je satkana »Jama« - S pjesnicima već prvog jutra u Cindrićevoj kući
Slunj nije bio oslobođen, nego okupiran od 14. studenoga 1942. do 20. siječnja 1943.
Prema podatcima iz komunističke literature, Zbornik 18, HAK Karlovac, str. 739. piše da su pjesnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kovačić krenuli iz Zagreba 29. prosinca 1942. i prešavši Savu i Kupu preko Gvozda (onda Vrginmosta) stigli u Slunj. Već na zadnji dan stare godine su zagrebački bjegunci bili u Slunju.
Ovdje ću samo spomenuti da su zajednička zločinstva jugoslavensko-srbskih žandara i lokalnih četnika nad hrvatskim seljacima u Slunjskome kraju započela već 1935. naovamo. O tome znademo mi, još živi stariji ljudi. Ta zajednička zlodjela žandara i četnika u selima Slunjskog kotara prije Drugog svjetskog rata, spominje i opisuje Vjećeslav Holjevac u svojoj knjizi »Zapisi iz rodnog grada«, Nakladni zavod MH, Zagreb 1972.