U sjeni Isilova nastupanja
Odnos bošnjačko-muslimanske politike prema hercegbosanskim Hrvatima ubuduće će biti svojevrsni lakmus papir za islamistička nastupanja u drugim europskim zemljama
U sjeni velikih gibanja stanovništva, koje pred terorom Islamske države bježi s Bliskoga istoka prema Europi, u Bosni i Hercegovini sve više jača islamistički pokret, a ekstremisti različitih frakcija znatnim djelom i izravno sudjeluju u borbama po Siriji i Iraku.
Svijet se danas manje zgraža nad isilovskim terorom, čije su inače prve žrtve bili bliskoistočni kršćani, jer je zabrinut rijekom izbjeglica, koje noseći vlastitu tragediju traže spas u mirnijem i sigurnijem kutku svijeta.
U toj seobi naroda, koja osim svoje humanitarne dimenzije, ima i gospodarsku, sigurnosnu, socijalnu pa i kulturološku, mnogi ozbiljni ljudi smatraju kako izgradnje suvremenih rimskih limesa pa ni Hadrijanovih zidina ne mogu zaustaviti bujicu koja se prirodno razlijeva po najdekadentnijem dijelu suvremenoga svijeta.
Europska ideologija je promijenila svijest ljudi, a elita koja upravlja Starim kontinentom preko složenih činovničkih sustava očito nije sposobna na društvenu površinu izbaciti ozbiljna političara, a kamoli državnike s vizijom bliske budućnosti. Zato se mnogi s pravom pitaju, hoće li ovaj pohod naroda poljuljati temelje Europske unije?
Kako ideologija islamističke države, danas toliko reprezentativna u djelovanju ISIL-a, sve probleme rješava radikalno i rušilački, uključivši takav odnošaj i prema tisućljetnim spomenicima čovjekove kulture, onaj sloj u europskim narodima, koji još uvijek drži do vlastitoga identiteta znatno je zabrinut militantnom ideologijom t. zv. multikulturalizma, koja će i sama, nakon što pripremi put u propast, doći pod udar radikalnih islamista.
To zorno ilustrira slučaj nasilnoga nametanja zajedničkih multietničkih škola u Bosni i Hercegovini. U takvim školama na područjima pod muslimanskom vlašću školska se nastava izvodi po bošnjačko-muslimanskom programu, dok na područjima s hrvatskom većinom u takvim školama uzmiče hrvatski program.
Najnoviji slučaj, kao pokazatelj ove tihe invazije jest poziv muslimanske stranke SDA u Stocu da se iz dvorišta osnovne škole u Hodovu ukloni kip Djevice Marije, koja po mišljenju bošnjačkih političara "diskriminira" muslimansku djecu.
Kult Djevice Marije, odnosno Gospe i Kristove majke toliko je urastao u svijest hrvatskoga naroda da gotovo svaka općina u kojoj žive Hrvati ima crkvu posvećenu svojoj nebeskoj kraljici. Njezino štovanje sastavni je dio hrvatskoga identiteta pa možebitna odluka o uklanjanju njezina kipa iz dvorišta škole bila bi ujedno i odricanje od vlastitih identitetskih korijena.
Druga dimenzija prisilnoga političkog uklanjanja njezina kipa iz dominantno hrvatske sredine može se objasniti samo očitovanjem isilovske ideologije, koja osim progona, ubijanja i likvidacije političkih i vjerskih neistomišljenika, kao na slučaju rušenja antičkih spomenika u Palmiri, s prostora gdje žive muslimani žele zbrisati svaki spomen na drukčiju, a posebice na kršćansku vjeru.
Odnos bošnjačko-muslimanske politike prema hercegbosanskim Hrvatima zato će ubuduće biti svojevrsni lakmus papir za islamistička nastupanja u drugim europskim zemljama.
Naime, ovaj odnos u svim svojim inačicama, od krajnje mirotvorne do radikalno islamističke politike, nije međuetničkoga karaktera, kako se to inače, zahvaljujući bošnjačkoj propagandi, udomaćilo u znatnom dijelu zapadnih medija.
Bosanski muslimani, koji se pred dva desetljeća prozvaše Bošnjacima, naravno nitko im zdrave pameti to i ne osporava, etničkoga su podrijetla slična ili pak istovjetna s Hrvatima. Upravo zato profesorica s banjalučkoga Filološkoga fakulteta Mirjana Vlaisavljević, dakle Srpkinja, tvrdi da je "bosanski jezik", kako Bošnjaci nazivaju svoj govor, zapravo "sarajevska varijanta hrvatskog jezika".
Ovu povijesnu činjenicu ne navodim kako bi Bošnjake i njihov prostor prisvajao Hrvatima, nego tek kao upozorenje koliko je budući islamistički pokret opasnost za europske zemlje, a poglavito one koje se nađoše na t. zv. balkanskoj migrantskoj ruti.
Još donedavno su nam se činile kao iluzija zemljopisne karte Islamske države, odnosno isilovskoga kalifata, čiji se teritorij proteže na balkanske države, a od europskih u taj su prostor uključene Madžarska i Hrvatska, a Hrvatska je kao članica NATO saveza dobila i prijetnju, koja po svemu sudeći, nakon smaknuća otetoga Tomislava Salopeka i masovnoga pomicanja islamskoga svijeta na zapad postaje sve realnija.
Ako se balkanske zemlje, što je već sad realnost, pretvore u veliki izbjeglički logor, koji će doduše financirati Europska unija, onda bi Bosna i Hercegovina mogle dobiti pozamašan dio kolača tih financija, jer bi u njoj zbog znatnoga dijela islamske podloge Europa provodila prilagodbu emigranata, a ionako siromašna zemlja u toj bi potpori migrantima mogla gledati svoju prigodu za preživljavanje.
Muslimanska pak komponenta vlasti, bez obzira na možebitno javno odbijanje, zdušno bi prihvatila izbjeglice, čime bi se udio muslimanskoga stanovništva u toj zemlji brzo uvišestručio.
Ne bi to samo ojačalo bošnjački položaj u odnosu na Hrvate i Republiku Srpsku u BiH, nego bi moglo aktivirati i islamističku infrastrukturu, koju već godinama po Bosni grade neke arapske zemlje, a koje pojedini analitičari na zapadu smatraju, između ostalih, odgovornima za širenje, financiranje i ustroj Islamske države.
U možebitnom razvoju takvoga stanja Hrvatska će, kao granična država zapada, biti doista prva na udaru. Uz još nekoliko strategija susjednih država hrvatskim političarima nastupanje islamizma, uz humanitarno, trebalo bi biti i ključno sigurnosno, ali i političko pitanje.
Narodu pak na skorim izborima za Hrvatski sabor ne bi smjeli biti uzor političari šarlatani, varalice i ideolozi lažnoga humanizma, koji su Hrvatsku od regionalne sile poslije pobjede u Domovinskom ratu, pretvorili u ucijenjenoga patuljka.
Hrvatsko slovo