Stazićev "delirium tremens" ili strah od tenkova

Alkoholizam ima svoje različite stadije. Možeš biti umjereni, društveni potrošač alkohola, uz čašicu dvije možeš postati zanimljiv, lucidan, nevjerojatno humorističan, možeš doći u neke stadije i dimenzije tebi nepoznate, u takvom stanju možeš biti društveno opće prihvatljiv, željen, nezaobilazan.

Kad pretjeraš s ovisnošću sve se to s vremenom pretvara u noćnu moru i neminovno dovodi do poznatog delirium tremensa ili narodski rečeno, do „bijelih miševa“. U slučaju „Stazić“ teško je običnom laiku dešifrirati o čemu se tu radi? U Hrvatski "državni" sabor još nije uveden alkotest i nemamo neoborivih dokaza da Stazićevo „lupetanje“ možemo podvesti pod bilo koju od ovih psihijatrijskih dijagnoza.

Zbog toga se moramo osloniti na zdravorazumske, logične analize koje nam unazad nekoliko godina govore kako s mentalnokomunističke strane ulice ne dolazi ni delirium tremens, ni bijeli miševi, već dobro osmišljena strategija veleizdaje Hrvatske.

Kako se sada, odjednom, boje tenkova na ulicama Hrvatske oni koji su na srpske okupatorske tenkove bacali cvijeće dobrodošlice? Tenkova JNA se nisu bojali, naprotiv dočekali su ih s dobrodošlicom, veselili su se njihovoj tutnjavi nad Vukovarom i ostalim ljepotama Hrvatske, a sada se odjednom boje hrvatskih tenkova, na hrvatskim granicama?

Procjene europskih i svjetskih obavještajnih institucija govore da su nove, globalne ugroze moguće i da na to treba preventivno djelovati kako globalno tako i lokalno.

Zbog čega se "turista od 7 kuna", lucidni pijanac i glumac iz kmerskog teatra boji novog zakona o „korištenju hrvatske vojske radi pomoći hrvatskoj policiji kod možebitnih ugroza hrvatskih granica“?

Zbog toga što poraženim kmerima to remeti strateške planove rušenja ove vlasti. Važna točka te strategije je još uvijek otvoreno pitanje mogućeg ne donošenja proračuna, a druga strateška točka tog plana je stvaranje nestabilnosti usljed moguće erupcije izbjegličkog vala koji bi se radi zatvorenih granica hrvatskih susjeda na duže vrijeme zadržao u Hrvatskoj.

Izbjeglički val od 650 000 ljudi do sada se nije zadržao u Hrvatskoj iz jednog jedinog razloga! Zbog nesposobnosti poražene vlasti da hrvatsku pozicionira u EU kao naprednu, poželjnu zemlju, u zemlju kakva bi Hrvatska trebala biti. Hrvatska je nepoželjna zemlja čak i za ovu izbjegličku sirotinju, a o stotinama tisuća hrvatskih potentnih umova koji su napustili Hrvatsku jer je "nepoželjna, neprosperitetna, poražena i osiromašena", ne treba više trošiti rijeći.

Kad se čini da je kmerska vlada svojom nesposobnošću Hrvatskoj učinila uslugu, stvari dobivaju sasvim novi okvir promjenom globalne politike prema ovoj nesagledivoj krizi.

U trenutku kada su te napredne i poželjne zemlje za izbjeglice zatvorile svoje granice, izbjeglicama bi silom prilika i Hrvatska postala poželjnija od zemalja u ratnim sukobima i Hrvatska bi postala oaza kao odskočna daska za ilegalno ili legalno preseljenje u poželjne zemlje. Logičan put vodio bi preko Jadrana, a logičan je zaključak da u tom slučaju prijeti slom hrvatskog turizma, hrvatskog gospodarstva i slom Hrvatke vlade i države.

Oni koji žele totalni slom Hrvatske, hrvatskog turizma i gospodarstva, oni se boje hrvatske vojske na hrvatskim granicama, vojske koja treba spriječiti ulazak velikog vala izbjeglica u Hrvatsku što bi značilo destabilizaciju zemlje.

Na gospodarskom i političkom slomu Hrvatske planski su radili i rade poraženi mentalnokomunistički umovi, taj slom i nadalje žele i zbog toga su protiv zaštite hrvatskih granica, protiv zaštite hrvatkih nacionalnih interesa.

Jedna je dimenzija površna politikantska borba za političku vlast preko rušenja ove Vlade, a druga je dimenzije osiromašenu Hrvatsku pozicionirati u neku novu Jugoslaviju ili "regijon" pod novu velikosrpsku dominaciju. Žele dodatno destabilizirati integrativni put Hrvatske prema poželjnim europskim zemljama i institucijama.

Zbog toga nije riječ o nikakvom delirium tremensu ni lucidnim alkholnim dosjetkama. Riječ je o dobro osmišljenom veleizdajničkom teatru balkanskih apsurda. Riječ je o plašenju građana tenkovima na ulicama, a plaše ih oni koji su na srpske tenkove bacali cvijeće dobrodošlice. Srpskih tenkova se nisu bojali, a hrvatskih, na hrvatskim granicama se boje!?

Zašto? Zato što ne priznaju Hrvatsku, njene granice,ne žele braniti nacionalne interese! Još uvijeki žive u glavi Tita, u glavi tog Titovog jugo-srpskog državnog okvira u kojemu je Hrvatske bila prvi i najveći rob.

Veličanje Tita i partizanštine koje dolazi iz usta novog velikog vođe Komadine , poruke ideologije neke nove „umivene ljevice“, neke nove socijaldemokracije s „ljudskim licem“, to treba uplašiti hrvatske ljude.

Nitko tko voli Hrvatsku ne treba se bojati hrvatske čizme na hrvatskim granicama ni hrvatske puške o hrvatskom ramenu. Toga se boje jedino polizički jugoslaveni koji počivaju na lovorikama Titovog zločinačkog komunizma koji je svakoj hrvatskoj državotvornoj misli zatro svaki trag i svaki tračak nade.

Hrvatski antifašizam postoji u temeljima pravednog, obrambenog, Domovinskog rata, nasuprot zločinačkom kumunizmu, dekretom preimenovanom u antifašizam, koji svoje korjene i temelje vuče iz zločinačkog, diktatorskog, komunističkog režima J.B.Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo