USKOK objavio tri nova vještačenja otpada u Benkovcu i Gospiću

USKOK je, zbog velikog interesa javnosti, omogućio uvid u rezultate vještačenja zaštite okoliša provedenog za lokaciju bivšeg kamenoloma Kukalj u Benkovačkom Selu te u analizu prisutnosti i koncentracije PFAS spojeva u otpadu na lokaciji u Gospiću, izvijestili su na svojim stranicama.

Kako navode iz USKOK-a, riječ je o kaznenom predmetu u kojem se provodi istraga protiv većeg broja okrivljenika zbog sumnje da su, kao članovi zločinačkog udruženja, počinili više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva.

Iako kazneni postupak nije javan, USKOK je, pozivajući se na odredbu članka 23. stavka 5. Poslovnika Državnog odvjetništva i opravdani interes javnosti, odlučio omogućiti uvid u dio dokumentacije.

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić jučer je izjavio: “U lipnju su donesene izmjene poslovnika Državnog odvjetništva koje su nam dale alat da državni odvjetnik diskreciono odlučuje da se, ako postoji javni interes, objavi izvješće o provođenja dokaznih radnji ili izvida. Do sad smo objavili četiri izvješća, još ćemo objaviti vrlo brzo još tri.”

USKOK je dokumentaciju stavio na uvid javnosti u okviru istrage koja obuhvaća sumnje na počinjenje više kaznenih djela povezanih s gospodarenjem otpadom, zaštitom okoliša i gospodarstvom.

Riječ je o Nalazu i mišljenju vještaka zaštite okoliša za lokaciju kompleksa bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu, Kukalj, kao i dopuni tog nalaza. Dokumentaciju je, po nalogu USKOK-a, izradio Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Objavljeno je i Mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o prisutnosti i koncentraciji PFAS spojeva u otpadu na lokaciji u Gospiću, u Bilajskoj ulici 50. I ta je analiza izrađena po nalogu USKOK-a.

Najmanje 6427 tona otpada

Vještaci Geotehničkog fakulteta procijenili su da se u bivšeg kamenolomu Kukalj u Benkovačkom Selu nalazi najmanje 6427 tona otpada, a naknadnim istraživanjem utvrdili su i mikroplastiku izvan granica samog odlagališta.

Vještačenje pokazuje da se radi o izrazito heterogenoj mješavini plastike, gume, tekstila, metala, građevinskog otpada i mineralnog materijala. Kao okolišno najvažnije probleme vještaci izdvajaju mikroplastiku, povišene koncentracije pojedinih metala i mobilnost antimona.

Geofizičkim istraživanjima volumen tijela odlagališta procijenjen je na 14.775 prostornih metara, dok je na temelju izmjerene gustoće otpada izračunato da se na lokaciji nalazi najmanje 6427 tona otpada. Vještaci pritom upozoravaju da je otpad izrazito nehomogen, zbog čega se njegova gustoća znatno razlikuje od mjesta do mjesta.

Otpad je pronađen na površini od oko 3675 četvornih metara, a zakopan je do dubine od najmanje 4,2 metra. Tijelo odlagališta mjestimično doseže visinu od gotovo devet metara.

Analize pokazuju da nije riječ samo o građevinskom ili mineralnom materijalu. U otpadu su pronađeni plastika, polimeri, guma, sintetička vlakna, tekstil, metalni dijelovi te drugi materijali antropogenog podrijetla.

Povišeni bakar, olovo, cink i antimon

U analiziranim kompozitnim uzorcima utvrđene su povišene koncentracije nekoliko metala. Bakar je izmjeren u koncentracijama od 3490 do 12.200 mg/kg, cink od 781 do 1150 mg/kg, olovo od 163 do 494 mg/kg, a antimon od 31,2 do 474 mg/kg.

Vještaci navode da većina analiziranih metala u testovima procjeđivanja nije pokazala veliku mobilnost. Kao najvažniji element izdvojio se, međutim, antimon. U četiri od 19 uzoraka izmjerene vrijednosti prekoračile su kriterij od 0,7 mg/kg za prihvat na odlagalište neopasnog otpada, ali su ostale ispod kriterija za odlagalište opasnog otpada.

To ne znači da je sav materijal automatski klasificiran kao opasni otpad. Vještaci posebno upozoravaju da kemijski oblici pojedinih metala nisu potpuno utvrđeni i da zbog toga nije moguće jednoznačno odrediti njihovu ekotoksičnost.

Izračun opasnog svojstva HP14 dao je vrijednosti iznad propisane granice za sva tri analizirana kompozitna uzorka. Međutim, biološki test na organizmu Daphnia magna nije potvrdio akutnu ekotoksičnost eluata. Zaključak vještaka zato je oprezniji: postoji potencijal za ekotoksična svojstva, ali ga biotestovi nisu potvrdili kao akutnu toksičnost.

Mikroplastika izvan granica odlagališta

Mikroskopske analize pokazale su sekundarnu mikroplastiku, sintetička vlakna i čestice gume u analiziranim reprezentativnim uzorcima. Vještaci zaključuju da je prisutnost mikroplastike jedno od karakterističnih svojstava tog otpada.

Riječ je uglavnom o česticama veličine od približno 100 mikrometara do dva milimetra, nastalim mehaničkim trošenjem i raspadanjem većih komada plastike. Naknadno je zato provedeno dodatno vještačenje s 19 mjesta uzorkovanja unutar i izvan odlagališta.

Dopuna vještačenja od 7. rujna donosi jedan od najvažnijih novih nalaza: mikroplastika je pronađena i izvan tijela odlagališta. Pouzdano identificirani polimerni fragmenti pronađeni su na mjestima neposredno uz južni rub te sjeverno i sjeveroistočno od odlagališta. Te su točke udaljene približno 20 do 30 metara od ruba otpada.

Vještaci navode da raspored nalaza odgovara mogućem prijenosu vjetrom, a mikroplastika se može širiti i oborinskim vodama. Na udaljenosti od oko 150 metara mikroplastika nije potvrđena, pri čemu između te točke i odlagališta postoji i stijenska barijera.

Zaključuju da se pouzdano potvrđeni opseg lokalnog širenja zasad može utvrditi na približno 20 do 30 metara od odlagališta.

“Razina opasnosti za okoliš nije zanemariva”

U dopuni nalaza vještaci upozoravaju da se mikroplastika u okolišu razgrađuje vrlo sporo, dok se veći plastični fragmenti mogu nastaviti usitnjavati i stvarati nove, još sitnije čestice. Ako otpad ostane na lokaciji izložen oborinama i daljnjem mehaničkom trošenju, prema nalazu postoji značajna vjerojatnost nastavka stvaranja i lokalnog širenja mikroplastike.

“Razina opasnosti za okoliš nije zanemariva zbog postojanosti mikroplastike, mogućnosti daljnjeg usitnjavanja i njezina prijenosa vjetrom i oborinskim vodama”, zaključuju vještaci. Navode i da bi se uklanjanjem otpada i sanacijom lokacije značajno smanjila mogućnost daljnjeg stvaranja i širenja mikroplastike.

Što je s podzemnim vodama?

Lokacija se nalazi na krškom području, zbog čega postoji mogućnost infiltracije oborinskih voda i prijenosa onečišćujućih tvari kroz podzemlje.

Vještaci ipak nisu utvrdili da je otpad dosad zagadio izvorišta pitke vode. Rezultati monitoringa izvorišta Biba, Kakma, Kožlovača i Turanjsko jezero tijekom promatranog razdoblja nisu pokazali prekoračenja propisanih parametara za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji.

Posebno izdvajaju antimon jer je u otpadu pokazao veću mobilnost i zato predstavlja potencijalni dugoročni indikator mogućeg širenja onečišćenja kroz krški sustav. U nalazu se naglašava da trenutačno nema dokaza o značajnom utjecaju na izvorišta, ali se zbog geoloških uvjeta i otvorenog načina odlaganja takva mogućnost dugoročno ne može potpuno isključiti.

Najveći rizik za ljude na samoj lokaciji

Najbliži stambeni objekti udaljeni su više od kilometra. Vještaci zato procjenjuju da je trenutačna izloženost stanovništva ograničena. Najveći potencijalni zdravstveni rizik odnosi se na osobe koje dolaze u neposredan kontakt s otpadom, primjerice tijekom njegova uklanjanja i manipulacije materijalom.

Nisu pronađeni patogeni mikroorganizmi, a nije utvrđena ni radioaktivnost iznad prirodne pozadine. Ipak, vještaci upozoravaju da bi dugotrajno ostavljanje otpada moglo povećavati rizike zbog mikroplastike, mobilnih frakcija metala i mogućeg postupnog onečišćenja podzemnih voda.

USKOK je dokumente učinio dostupnima javnosti iako je istraga nejavna, pozivajući se na opravdani interes javnosti. Riječ je o istrazi protiv većeg broja osumnjičenika zbog sumnje da su u sastavu zločinačkog udruženja počinili više kaznenih djela protiv okoliša i gospodarstva.

M.M.