Malverzacije Pupovčevih Srba i bivše vlade Zorana Milanovića

Tehnička je bivša vlada Zorana Milanovića 28. prosinca 2015. godine sklopila ugovor o darovanju sa Srpskim kulturnim društvom Prosvjeta. Predmet ugovora je nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske u Preradovićevoj 23 u Zagrebu, označenu kao zkč. br. 3185/1 k.o. Grad Zagreb.

Njezina je vrijednost procijenjena na 25.727.000,00 kuna. Prema članku 2. spomenutog ugovora SKD Prosvjeta će se odreći prava na nacionalizirane nekretnine u Preradovićevoj 18, 18/1 i 18/2, kao naknadu za darovanu nekretninu.

>>Razlog Popovčeve nervoze: Ugovor o darivanju zgrade vrijedne 25. milijuna kuna je protuzakonit!

Ukoliko je obdarenik (SKD Prosvjeta) darovnim ugovorom obvezan na protučinidbu, onda se radi o uzajamnom darovanju, prema čl. 489. Zakona o obveznim odnosima, te darovanje postoji samo glede veće vrijednosti dara.

No, SKD Prosvjeta uopće ne može stranom ugovora prema načelu: „Nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet“, odnosno „nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima“, što je jedno od temeljnih načela prava, sadržano i u Odluci Ustavnog suda od 14. lipnja 2011. godine (U-III-103/2008).

15. svibnja 2002. Vrhovni je sud donio presudu (broj: Rev 3021/1998-2) kojom je odbio reviziju tuženika (SKD Prosvjete) gdje se, između ostaloga, navodi:

„Kako je međutim tuženik, rješenjem Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske od 23. svibnja 1980. brisan iz Registra udruženja građana (list 106 spisa), a imovinu je morao predati Socijalističkom savezu radnog naroda Hrvatske, to je cjelokupna imovina tuženika tim činom stekla status društvenog vlasništva. Naime, odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana bilo je propisano da udruženja građana stječu svojstvo građanskopravne osobe danom upisa u Registar udruženja građana, onda takvo svojstvo gube brisanjem iz Registra udruženja građana.

Osim toga, kad je tuženik 1990. obnovio svoje djelovanje, nije se upisao u Registar udruženja građana, čime bi stekao svojstvo građanskopravne osobe, već u registar društvenih organizacija rješenjem Sekretarijata za pravosuđe i pravo Socijalističke Republike Hrvatske od 21. veljače 1990. (list 4 spisa), čime je stekao svojstvo društvenopravne osobe temeljem odredbe čl. 18. st. 2. Zakona o društvenim organizacijama i udruženja građana, jer je člankom 19. st. 1. istog Zakona bilo propisano da društvene organizacije mogu stjecati sredstva i određena prava te se njima koristiti kao društvenima za ostvarivanje svojih ciljeva.

Prema tome, kad je 19. lipnja 1991. stupio na snagu Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, imovina tuženika kao društvene organizacije, bila je u režimu društvenog vlasništva, a nije bila izuzeta od prodaje, jer su člankom 2. istog Zakona o prodaji bili izuzeti stanovi JNA, stanovi u režimu vlasništva (osim ako nisu bili obuhvaćeni pretvorbom vlasništva), te stanovi u objektima ili na područjima posebne društvene zaštite.“

Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/07-01/290, ur. broj: 514-04-02-03/08-09-2 od 15. svibnja 2009., u pravnoj stvari radi naknade za oduzetu imovinu, je ustvrdilo:

„Člankom 12. st.1. Zakona o naknadi propisani su ostali uvjeti kada zahtjev za određivanje naknade podnosi pravna osoba. Ti uvjeti su neprekinuto pravno sljedništvo, obavljanje djelatnosti i sjedište pravne osobe na teritoriju Republike Hrvatske do donošenja Zakona o naknadi. Srpsko kulturno društvo 'Prosvjeta' Zagreb ne ispunjava uvjete iz članka 12. st.1. Zakona o naknadi jer je nedvojbeno da to Društvo na teritoriju Republike Hrvatske nije održalo neprekinuto pravno sljedništvo te obavljalo dopuštenu djelatnost, a brisano je iz Registra udruženja građana 1980. godine zbog prestanka njegove aktivnosti te neostvarivanja ciljeva zbog kojih je bilo osnovano.“

Protiv te je odluke upravnog tijela pokrenut upravni spor, no Visoki upravni sud je potvrdio prvostupanjsku odluku. Nakon toga je SKD Prosvjeta podnijelo ustavnu tužbu koju je Ustavni sud 6. lipnja 2014. (U-III-834/2013) odbio, ustvrdiv da nema povrjede Ustavom zajamčenih prava tim dvama odlukama. Iako se odluka Ustavnog suda odnosi na nekretninu u Daruvaru, analogija vrijedi i za Zagreb, te bi bilo pravno besmisleno kad bi Ured državne uprave Grada Zagreba odlučio drukčije (postupak je u tijeku) glede nekretnina u Preradovićevoj.

Dakle, iz odluka dvaju najviših sudbenih tijela nedvosmisleno proizlazi da SKD Prosvjeta nema pravni kontinuitet od svoga ukidanja 1980. godine stoga nema nikakvo pravo na nekretnine u Preradovićevoj 18, 18/1 i 18/2. Sukladno tomu, nije moglo ni sklapati ugovor s tehničkom vladom Zorana Milanovića, no budući da je SKD sve to znalo, radi se o kaznenom djelu, što bi trebalo zanimati državnog odvjetnika.

S druge strane, čl. 5. st. 1. Zakona o postupku primopredaje vlasti ne dopušta Vladi „zaključivanje ugovora značajnijih vrijednosti“, a skoro 26 milijuna kuna je „značajnija vrijednost“, stoga je prema st. 2. istoga čl. istoga Zakona taj ugovor ništav, odnosno ništetan te ne proizvodi pravne učinke.

Zaključno, bit će prvoklasni politički skandal kad se otkrije da je tim ništetnim ugovorom bivša vlast na čelu sa Zoranom Milanovićem pokušala oštetiti državu za spomenuti iznos, ali još važnije, kupiti političku potporu srpske manjine Milorada Pupovca u (tada budućem) sazivu Sabora. Čini se da „etnobiznismenu“ Pupovcu iz mandata u mandat cijena sve više raste…

Mila Marušić