EKSKLUZIVNO: Farsa "neovisnog" novinarstva – Kako je Berislav Jelinić postao medijski tjelohranitelj koruptivne hobotnice Vinka Grgića

U jeku priprema za izvanredne izbore u Novoj Gradiški, dok USKOK i EPPO stežu obruč oko bivšeg gradonačelnika Vinka Grgića, pred hrvatskom se javnosti odvija jedna od uobičajenih Nacionalovih epizoda sprege medija i politike. U glavnoj ulozi, po tko zna koji put, nalazi se Berislav Jelinić, glavni urednik tjednika Nacional, koji sebe već desetljećima pokušava prikazati kao beskompromisnog, neovisnog i profesionalnog istraživačkog novinara.

No, dubinska analiza njegovog izvještavanja i interesnih poveznica s optuženim bivšim gradonačelnikom otkriva šokantnu istinu: Jelinićev rad pretvorio se u najamnu PR mašineriju i medijski štit za obranu čovjeka duboko ogrezlog u korupcijske skandale.

Trostruki pakt: Financiranje, priznanja i "Hrvatski Bilderberg"

Odnos između Berislava Jelinića i Vinka Grgića nije nimalo slučajan, već je duboko institucionaliziran kroz tri ključna stupa: novac, priznanja i elitno umrežavanje. Prema saznanjima, Grgić je od prvog dana svog gradonačelničkog mandata u travnju 2016. godine osigurao sustavno usmjeravanje financijske potpore iz gradskog proračuna prema tjedniku Nacional i samom Jeliniću. Time je Grgić unaprijed "kupio" svog medijskog tjelohranitelja za nadolazeće afere.

Ovaj odnos duga i ovisnosti javno je okrunjen u siječnju 2017. godine kada je Grgić, u svojstvu gradonačelnika, upravo Jeliniću dodijelio najviše gradsko priznanje – Grb grada Nove Gradiške. Primiti ovakvu nagradu od političara o čijim kriminalnim aferama danas navodno "objektivno" izvještava, predstavlja eklatantan sukob interesa i nepobitan dokaz njihove klijentelističke povezanosti.

Treći, i možda najopasniji stup njihove veze, krije se u pripadnosti Rotary klubu, zatvorenoj organizaciji moćnika koju mnogi nazivaju "hrvatskim Bilderbergom". Vinko Grgić jedan je od utemeljitelja Rotary kluba Nova Gradiška, dok je Berislav Jelinić dugogodišnji aktivni član i bivši predsjednik Rotary kluba Zagreb Medvedgrad. Iako djeluju u različitim klubovima, obojica dijele istu "rotarijansku etiku" umrežavanja i međusobno spašavanje „braće“. Istražitelji ozbiljno sumnjaju da upravo taj elitni krug služi za razmjenu povjerljivih informacija i dogovaranje medijskih strategija za ometanje kaznenog progona. To je doživjelo vrhunac u "Predmetu Jelinić", kada je policija istraživala organizirano curenje povjerljivih gradskih dokumenata iz Grgićevog najužeg kruga izravno u redakciju Nacionala. 

"Predmet Jelinić" služi kao krunski dokaz kritičarima koji tvrde da Jelinić nije samo "izvještavao", već je bio dio informacijskog lanca koji je služio za obranu Vinka Grgića. Činjenica da je policija trošila resurse na istraživanje tog "kanala" potvrđuje da se nije radilo o uobičajenom novinarskom radu, već o sumnji na sustavno potkopavanje pravosudnog sustava iznutra.

Medijski inženjering: Obrana neobranjivog i relativizacija pljačke

Način na koji Jelinić danas vraća svoj dug Grgiću prelazi sve granice profesionalnog novinarstva i pretvara se u sudioništvo u opstrukciji pravosuđa. Njegov medijski inženjering temelji se na tri prozirne taktike:

-Diskreditacija svjedoka: Jelinić u svojim tekstovima agresivno ruši kredibilitet USKOK-ovih svjedoka, redovito ih etiketirajući kao "dilere droge" ili lažljivce, čime aktivno pomaže u ometanju istrage.

-Teorije o političkom progonu: Svako novo uhićenje Grgića u Nacionalu se relativizira i proglašava "politički tempiranim". Jelinić namjerno skreće pažnju s jasnih materijalnih dokaza na teorije urote, čime od optuženika stvara žrtvu sustava.

-Banalizacija afera: Dok USKOK i EPPO terete Grgića za milijunske malverzacije i primanje mita, Jelinić namjerno puni naslovnice marginalnim dokazima poput famoznog "računa za smuđa". Tim potezom pokušava sumnjive koruptivne dogovore s poduzetnikom Krešom Petekom svesti na razinu običnih poslovnih ručkova.

Zavjet šutnje o pljački građana: O čemu Jelinić ne piše?

Ono što u potpunosti kompromitira sliku Jelinića kao "borca za istinu" jest ono o čemu on u svojim tekstovima zapanjujuće glasno šuti. Dok brani svog rotarijanskog "prijatelja", Jelinić potpuno ignorira činjenicu da je Grgić gradsku imovinu tretirao kao privatni bankomat te da mu je pod istragom predsjednica Gradskog vijeća i najbliži suradnici koje je imenovao na različite funkcije u gradskoj upravi.

Jelinić ne piše o tome da je Grgić službenim gradskim kombijem, uz lažiranje putnih naloga i nezakonitu isplatu dnevnica iz gradske blagajne, organizirao putovanje na koncert Đorđa Balaševića u Novi Sad. Jelinić zatvara oči pred skandaloznim dokazima da su gradski djelatnici u radno vrijeme, o trošku poreznih obveznika, odlazili službenim vozilima izvoditi privatne građevinske radove na Grgićevoj vili na otoku Pagu. Također prešućuje da je Grgić, usred pravosudnih procesa, protuzakonito dao službenu gradsku Toyotu i vozača svom savjetniku Marijanu Radiću za luksuzno sedmodnevno ljetovanje u toplicama u BiH, ponovno prikriveno lažnim nalozima. I jako puno drugih afera koje će se tek razotkrivati, a Jelinić se hvali kako je istraživački novinar.

Prikrivanje "Operacije Šutnja" i kupljenih svjedoka

Najopasniji dio Jelinićeve cenzure odnosi se na zataškavanje pritisaka na pravosuđe. Grgićevi operativci, Zlatko Zebić i Danijela Jugović, provodili su takozvanu "Operaciju Šutnja". Svjedoci su u gradskoj upravi bili izloženi pritiscima i nuđene su im "pogodnosti na poslu" kako ne bi teretili Grgića, nakon čega im je Grad osiguravao vozače za odlazak na sud.

Vrhunac kupovine pravde odvio se u slučaju Branka Šutala, ključnog svjedoka u aferi JANAF, koji je iznenada na sudu promijenio svoj iskaz u Grgićevu korist. U pozadini tog "gubitka pamćenja" stoji podatak da su Grgić i njegove službe u nepune dvije godine tvrtkama obitelji Šutalo iz gradskog proračuna isplatili enormnih 1.633.546,00 eura. O ovom eklatantnom dokazu kupovine šutnje javnim novcem Jelinić ne piše ni riječi, čime postaje suučesnik u zataškavanju istine.

Zaključak: Medijski štit za opstanak koruptivne mreže

Zalaganje Berislava Jelinića za Vinka Grgića predstavlja školski primjer srozavanja novinarske profesije i transformacije istraživačkog novinarstva u najamni PR. Analiza njihovog odnosa ukazuje na to da Jelinićevi tekstovi u tjedniku Nacional nisu vođeni potragom za istinom niti zaštitom javnog interesa, već služe kao medijski štit za čovjeka koji je gradske resurse podredio vlastitim potrebama i sustavnoj opstrukciji pravosuđa.

Pad integriteta i sukob interesa - dugogodišnja financijska i institucionalna potpora koju je Grgić usmjeravao prema Jeliniću – od dodjele Grba grada do održavanja bliskih rotarijanskih veza – stvorila je klijentelistički odnos u kojem je novinar postao glasnogovornik optuženika. Dok Jelinić u svojim tekstovima konstruira privid nevinosti svog partnera i diskreditira svjedoke, on svjesno zanemaruje činjenicu da su građani Nove Gradiške izravne žrtve tog sustava, što se najplastičnije vidi kroz drastično poskupljenje odvoza otpada od 62,25 %, kojim se posredno financira ova mreža lojalnosti.

Hazarderska kandidatura i pravni apsurd - ova medijska farsa doseže vrhunac podrškom novoj kandidaturi Vinka Grgića u svibnju 2026. godine. Taj je potez čisti politički hazard usmjeren na ometanje istraga i pritisak na svjedoke pod maskom "demokratskog legitimiteta". Paradoksalno je da bi Grgićev povratak u gradonačelničku fotelju pružio USKOK-u neoboriv pravni argument za njegov hitni povratak u istražni zatvor u Remetincu zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Epilog profesionalnog sloma – u cijelom tom procesu, Berislav Jelinić je pokazao svoje pravo lice, on u ovom slučaju nije neovisni novinar, već najvjerniji medijski tjelohranitelj i štitonoša koruptivne hobotnice. Njegovo djelovanje predstavlja sramotno skrivanje istine iza maske lažne neovisnosti, čime je novinarski utjecaj zloupotrijebljen za zaštitu privatnih financijskih aranžmana na štetu javnog morala i vladavine prava.

Piše: Istraživački tim