Kako su "profesionalni prosvjednici" od Siska napravili poligon za političko i ekonomsko reketarenje
Ako želite razumjeti svu hipokriziju, apsurd i skrivene interese modernog "zelenog" aktivizma u Hrvatskoj, dovoljno je pogledati što se danas događa u Sisačko-moslavačkoj županiji. Na tlu regije koja vapi za radnim mjestima i kapitalom, pred našim se očima odvija brutalna predstava selektivne zaštite okoliša.
U toj predstavi, milijarde vrijedni visokotehnološki projekti ruše se pod naletom plaćenih autobusa s prosvjednicima, dok se s druge strane, uz opravdanje "povijesne tradicije", crveni tepih prostire pred starim teškim zagađivačima i kontroverznim milijarderima.
Oprost za Končara, giljotina za servere
Kada je Danko Končar – poduzetnik čije je ime odzvanjalo u međunarodnim istragama o tržištu kapitala u Finskoj, Panama Papers aferi i zgarištima Uljanika i Brodotrogira – najavio 200 milijuna eura tešku investiciju u sisačku Željezaru, lokalne inicijative reagirale su zapanjujuće pitomo. Iako će pogon taliti 500.000 tona otpadnog čelika godišnje i proizvoditi desetke tisuća tona troske – iste one troske koja se u Biljanama Donjim pod utjecajem kiša pretvorila u toksično "Crno brdo" koje truje tlo teškim metalima – lokalni aktivisti su mu tek benevolentno "pružili ruku suradnje" uz blagi oprez.
No, kada je najavljen projekt "Pantheon", milijardama dolara vrijedan digitalni data centar bez dimnjaka, troske i opasnog industrijskog otpada, ili kada je ukrajinski MHP planirao farme od 400 milijuna eura, ista ta županija digla se na noge u apokaliptičnoj panici. Odjednom je buka rashladnih uređaja i potrošnja struje postala gora od crne troske, a smrad peradi neoprostiv grijeh. Zbog čega je Sisku u redu disati zrak elektro-lučne peći, a nije u redu ugostiti servere? Odgovor nije u ekologiji, nego u čistom interesu i takozvanom "astroturfingu".
Astroturfing je pojam koji označava marketinške ili političke kampanje osmišljene tako da stvore lažni dojam spontanog, autentičnog i masovnog pokreta građana (tzv. grassroots pokreta). Naziv dolazi od brenda "AstroTurf", poznatog proizvođača umjetne trave, što slikovito opisuje suštinu fenomena: u pitanju je "umjetna trava" koja imitira prirodni pokret naroda s baze.
Anatomija lažnog bunta: Tko plaća autobuse?
Slučajevi rušenja farmi i Pantheona razotkrili su mračnu tajnu civilnog društva: prosvjedi se danas proizvode po narudžbi. Kada pred kamere stane "stotinjak ogorčenih mještana" iz sela koje po popisu stanovništva ima devet žitelja, jasno je da gledamo profesionalnu operaciju.
Na terenu ne gledamo spontani narodni bunt, već "interventne ekipe" dovezene unajmljenim autobusima, opremljene plaćenim dnevnicama i istim onim transparentima koje viđamo od Gospića do Siska. Iza te logistike stoje skriveni naručitelji – moćni tržišni konkurenti koji ne žele ukrajinsku piletinu na našem tržištu ili pak telekomunikacijski lobiji koji se bore za iste energetske kvote kao Pantheon. Zašto nitko ne prosvjeduje protiv Končara u Sisku, ili protiv njegove ranije brutalne betonizacije obale i netaknute prirode? Zato što u sektoru starog čelika nema "treće strane" s dubokim džepom koja bi tim "profesionalnim prosvjednicima" platila logistiku i dnevnice.
Od valjanja po Varšavskoj do proračunskih milijuna
Da bi se ova mašinerija razumjela, mora se vratiti petnaestak godina unazad, na asfalt Varšavske ulice. Ekipa idealista koja je tada valjanjem po cesti i namjernim uhićenjima gradila svoju prepoznatljivost – predvođena Tomislavom Tomaševićem, Sandrom Benčić i Teodorom Celakoskim, uz udarno medijsko sponzorstvo novinara poput Maje Sever – u međuvremenu je taj aktivizam pretvorila u najunosniji biznis i političku platformu.
Preuzevši vlast i proračun Grada Zagreba od preko dvije milijarde eura, ta je grupacija usavršila "ideološko-financijski perpetuum mobile". Gradskim i stranim novcem izdašno se financira golema mreža nevladinih udruga. Te udruge danas ne prosvjeduju protiv Tomaševićevih zagrebačkih problema, već funkcioniraju kao stranačka paravojska. Kada zatreba destabilizirati političku konkurenciju u Lici ili Sisačko-moslavačkoj županiji, zagrebačke udruge pakiraju svoje profesionalne aktiviste u autobuse, skupljaju lokalno stanovništvo iz pasivnih krajeva i pred kamerama glume "narodni otpor krupnom kapitalu".
Prestanite nas praviti budalama
Krajnje je vrijeme da se lažni aktivizam nazove pravim imenom. Briga za okoliš Siska i županije apsolutno je nužna, a stroge studije utjecaja na okoliš moraju biti neprobojni štit zdravlja građana. Međutim, Sisačko-moslavačka županija ne smije biti kolateralna žrtva zagrebačkog aktivističko-političkog kompleksa i skrivenih ekonomskih lobija koji tuđim strahovima vode svoje tržišne ratove.
Zeleni aktivizam u Hrvatskoj postao je visoko organizirano i selektivno oruđe koje se pali i gasi na daljinski upravljač. Dok milijarde eura u visokoj tehnologiji bježe iz Hrvatske pred namještenim prosvjedima, lokalnom se stanovništvu ostavlja da se "ponosi" tvornicama koje bljuju stotine tisuća tona troske. Građani zaslužuju istinu o svakom projektu, a ne PR predstave plaćene iz tuđih proračuna i lobističkih fondova. Sve ostalo je gola manipulacija i ekološko reketarenje u kojem, na kraju dana, lokalni narod uvijek izvuče deblji kraj.
Piše: Istraživački tim