Vijesti, koje u posljednje vrijeme dolaze do nas, skoro su uvijek tmurne. Loše. Nepravda koja vapi do neba, iz dana u dan, raste a ljudi su, iz dana u dan, sve više frustrirani zbog svoje ekstremno ograničene sposobnosti činjenja bilo čega po tom pitanju.
Nedavno je PBS Channel prikazao emisiju o tri obitelji koje su živjele u preriji. Bio je to eksperiment koji je trebao pokazati mogu li (ili ne mogu) obitelji 21. stoljeća živjeti na način kako su živjele obitelji u 19. stoljeću.
Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Ivanu nastavak je iz prethodnih nedjelja. Svjedoci smo Isusovih posljednjih savjeta. Svjedoci smo Isusove posljednje – svećeničke – molitve.
„Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." (Ivan 15,17) .
„Sve je povezano ...
... ni jedna se stvar ne mijenja sama po sebi.“
Paul Hawken
Ove se Nedjelje susrećemo s možda najpoznatijom metaforom u Svetom pismu. S metaforom o Dobrom pastiru. Pa tko od nas nije barem jednom vidio, u nekoj crkvi, sliku koja prikazuje Isusa kao pastira ili neku čestitku, ilustraciju?
Nevjerojatna smo bića mi ljudi.
Između ostaloga jedina smo bića na svijetu koja su u stanju zadiviti se.
„Ožiljci nas podsjećaju da je naša prošlost stvarna.“ (Cormack McCarthy)
(„Nije dovoljno“ - slobodan prijevod i interpretacija teksta čiji je auktor Christoph Friedrich Blumhardt)
„I gle, s najkrotkijom gestom od svih,
počeo je rat za ovaj svijet.
Poljupcem.“