Vijesti, koje u posljednje vrijeme dolaze do nas, skoro su uvijek tmurne. Loše. Nepravda koja vapi do neba, iz dana u dan, raste a ljudi su, iz dana u dan, sve više frustrirani zbog svoje ekstremno ograničene sposobnosti činjenja bilo čega po tom pitanju.

Nedavno je PBS Channel prikazao emisiju o tri obitelji koje su živjele u preriji. Bio je to eksperiment koji je trebao pokazati mogu li (ili ne mogu) obitelji 21. stoljeća živjeti na način kako su živjele obitelji u 19. stoljeću.

Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Ivanu nastavak je iz prethodnih nedjelja. Svjedoci smo Isusovih posljednjih savjeta. Svjedoci smo Isusove posljednje – svećeničke – molitve.

„Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." (Ivan 15,17) .

„Sve je povezano ...

... ni jedna se stvar ne mijenja sama po sebi.“

Paul Hawken

Ove se Nedjelje susrećemo s možda najpoznatijom metaforom u Svetom pismu. S metaforom o Dobrom pastiru. Pa tko od nas nije barem jednom vidio, u nekoj crkvi, sliku koja prikazuje Isusa kao pastira ili neku čestitku, ilustraciju?

Nevjerojatna smo bića mi ljudi.

Između ostaloga jedina smo bića na svijetu koja su u stanju zadiviti se.

„Ožiljci nas podsjećaju da je naša prošlost stvarna.“ (Cormack McCarthy)

(„Nije dovoljno“ - slobodan prijevod i interpretacija teksta čiji je auktor Christoph Friedrich Blumhardt)

„I gle, s najkrotkijom gestom od svih,

počeo je rat za ovaj svijet.

Poljupcem.“