Hrvatsko-srpski odnosi su u uzlaznoj putanji. Milorad Pupovac i Andrej Plenković odlučno otvaraju novu stranicu u povijesti tih odnosa. Plenković je, čini se, na juriš osvojio i do temelja razrušio sve desničarske utvrde.

Civilne udruge za zaštitu žena i napredna javnost uvijek su imale razumijevanja za nasilje nad ženama ako je počinitelj bio naprednjak ispravnih stavova o pravu na pobačaj, istospolna partnerstva i te stvari, još ako bi žrtva kojim sretnim slučajem bila ''zatucana konzervativka'', onda je nasilje bilo gotovo pozdravljeno kao nužna pedagoška pljuska.

Još prije petnaestak godina čudio sam se u jednoj kolumni opsjednutosti vlasti zdravljem svojih podanika, opsjednutosti koja se očitovala kao promidžba zabrane pušenja. Naravno, nije to ostalo samo na promidžbi, nego je diljem svijeta, osobito u tzv. razvijenom svijetu, u zakone utkano mnoštvo zabrana i restrikcija te vrste, a cijena cigareta višestruko je porasla.

S obzirom na činjenicu da Hrvati kroz povijest uglavnom nisu imali vladara ''svoje krvi'', začudno je zamašna zamišljena knjiga hrvatske udvoričke poezije. Takvom su poezijom peru vični Hrvati obasipali austrijske careve, srpske kraljeve, jugokomunističkog diktatora, a nije ni Poglavnik ostao bez uzvišenih oda i zanosnih lauda.

Kažu da su kojim slučajem prve skupine Hercegovaca počeli silaziti s vlaka u Sisku, danas bi Sisak bio hrvatska metropola, a ne Zagreb. Kao i u svakom vicu i ovomu ima istine. Ovih je dana pak jedan drugi grad zamalo postao centar Regiona. Da se nije ispriječila huda sudba. Riječ je, naravno, o Zadru i Đoković-Ivaniševićevu turniru Adria Tour. Sve je lijepo počelo, Đoković i društvo, uvjeravali su nas, rade sjajnu promociju Hrvatske, spašavaju hrvatski turiza m itd. A onda se ispriječila korona.

Dok se svijetom širi pokret Black Lives Matter (BLM),Hrvatskom se širi pokret ''pokaži prosti prst'' (PPP). Za pojavu i širenje tog pokreta kriv je navodno Miroslav Škoro, a nevin nije ni Nino Raspudić. Ta dva za hrvatske prilike iznimno uspješna zabavljača – jedan kao estradni pjevač, drugi kao estradni intelektualac – drznuli su se ući u politiku. I time su prekršili nepisano pravilo da ljudi njihove vrste mogu biti samo ukras na nečijoj listi, a ne nositelji liste, sa nekakvom vlastitom idejom uređenja odnosa u hrvatskom društvu.

Oni koji se dobro sjećaju bivše države, sigurno se sjećaju i izraza Trt Milojka ili Trt Milojko. Mogla se čuti ili pročitati i jedna i druga verzija. Na portalu Vukajlija.com značenje izraza definirano je na sljedeći način: ''Tako se kaže kad se neko potrudi, a nije baš vičan tome sto radi, pa omaši.'' Uglavnom, izraz se odnosi na neki neuspješan pokušaj, i to urnebesno neuspješan.

Herbert Marcuse, jedan od poznatijih pripadnika Frankfurtske škole, u svom je eseju Represivna tolerancija izlaže ideju da je lijeva netolerancija, pa i nasilje, prema desnici, čak i najumjerenijoj, ne samo opravdana, nego i neophodna. Štoviše, ona je zalog stalnog napretka prema istinskom oslobođenju čovjeka, svojevrsnom zemaljskom raju izokrenute i prizemljene eshatologije, koja korijene ima u prosvjetiteljstvu, a grane joj krše vjetrovi novog barbarstva.

Kada su početkom tisućljeća Račanovi i Budišini došli na vlast, jedna od glavnih preokupacija im je bila poništiti sve ono što je pod Tuđmanovim vodstvom tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća postignuto. Osobito su se trudili oko simbola. Tako su Saboru oduzeli atribut 'državni', zapustili Oltar domovine i promijenili datum glavnog državnog blagdana.

Pandemija koronavirusa onemogućila je 65. izdanje Eurosonga koje se trebalo održati u Rotterdamu. Kako bi nadomjestili neodržani spektakl, Europska radiotelevizijska unija i nizozemske televizije NPO, NOS i AVROTROS odlučile su organizirati specijalnu emisiju "Eurovision: Europe Shine a Light", koja se mogla gledati jučer (16. svibnja 2020.) na prvom programu HTV-a u devet sati navečer.