Pozicija i oporba u nezavidnoj situaciji
Mnogi misle – oni koji se uopće ne bave stanjem u partiji, kao i partijski simpatizeri i njihova bratija yugonostalgičari – da je SDP na svaki način gotov i u pravoj agoniji bilo da se radi o raskolu, fermentaciji ili svođenju Partije na nekoliko olinjalih grupica antifa aktivista i političkih desperadosa.
I u pravu su, SDP će uskoro postati ono što je odavno trebao postati – ništa! Nakon Ivice Račana i Zorana Milanovića, koji je bio partijski lakrdijaš više nego partijski labuđi pjev; nakon Ive Josipovića, predstavnika „zlatne mladeži“ i velikog restauratora Socijalističke Republike Hrvatske u sastavu tzv. regijona; nakon prevrtljivca i izdajnika, Stjepana Mesića i njegovog mentora Budimira Lončara... SDP je postao nevažna strančica ishlapljelih jugonostalgičara i njihova klaunovska podmlatka kao i upornih domaćih izdajnika, dalmatinskih orjunaša.
Napustio ih je „organizovani“ srpsko-četnički korpus i prešao u šator pobjednika. Sa svojim ogromnim političkim i novčanim apetitom prešao je Milorad Pupovac tamo gdje se dijele novci za protuhrvatsku kampanju. Među posljednjima u šator pobjednika prelazi ovih dana i Milanka Opačić. SDP-u je ostala olinjala subnorska nejač bez ikakvog znanja, snage i političkog iskustva.
>>Osipanje se nastavlja - Milanka Opačić napustila SDP
Partija ipak ide svome kraju, tamo je trebala završiti još 1991., a to samo znači da je u Hrvatskoj konačno započela kakva-takva tranzicija iz olovnog jednoumlja u građansku demokraciju. Biologija je nakon tridesetak godina odigrala ulogu lustratora, ono što HDZ nije htio, nije mogao ili nije smio. Preostali ostaci prosrpskih jugonostalgičara mogu se na Youtube-u hraniti dokumentarcima o voljenoj Jugoslaviji, diviti se opet i opet drugu Titi i drugarici Jovanki ili mogu sliniti nad požutjelim slikama svoje yugomladosti; mogu što hoće, ali Partija u hropcu "otresa papcima".
Međutim, teško uočljiva tranzicija zbiva se i na drugoj strani. Koliko god danas HDZ izgleda jači i samouvjereniji nego ikad, od vremena kad je umro Franjo Tuđman, stranka je u jakim grčevima. Ako SDP izgleda kao ispuhani balon pun gnoja i žuči, HDZ sliči na Papenov lonac i unutra je toliki tlak da svaki trenutak može eksplodirati i raznijeti ovo Potemkinovo selo od Vlade najšireg političkog spektra. Plenkovićeva vlada nije ni Velika koalicija ni Vlada nacionalnog spasa; ništa od toga, jer u povijesti ne postoje toliki veliki politički rasponi u čiju bi statiku ravnopravno bili ugrađeni general Željko Glasnović, hrvatski vojskovođa Domovinskog rata, Pusićkin "mali od kužine" Ivan Vrdoljak i velikosrbin Milorad Pupovac, uslužan i podložan agresorskoj Srbiji. To su nezamislivi kompromisi i protuprirodni politički blud koji ni ovoj Vladi, ni Hrvatskom saboru, pa ni hrvatskom narodu nimalo ne služe na čast.
Ocvali srpsko-boljševički SDP i ovaj propasirani HDZ, čije je vodstvo rukom odabrala Europska komisija ne mogu i ne smiju, jer nisu sposobni, iznjedriti suvremenu, građansku hrvatsku državu. Njihova eventualna (službena) velika koalicija ima dvostruko umanjen izgled za uspjeh u stvaranju takve države i promociju građanskog društva. SDP ni po čemu nije bio niti jest hrvatska politička stranka, dapače, to je jugoslavenska partija/stranka koja u sebi ima ugrađen boljševički kod i sustavno mrzi sve hrvatsko. Za njih je suverena Republika Hrvatska, bila i ostala, samo obnovljena ustaška država!
HDZ se pak s jakom komunističkom jezgrom druge i treće generacije te starim premrežavanjem uz presudnu pomoć Europske komisije uspio nametnuti prije dvije godine, ali nema podršku dobrog djela onih koji su Domovinskim ratom obranili hrvatski suverenitet. U općem partijskom rasulu nije problem pokupiti još kojeg prebjega, ali zar Hrvatska treba takve konvertite ili ih HDZ prihvaća kao biblijsku prispodobu o odbjeglom sinu i očevu zagrljaju...?
Samo je pitanje vremena koja će gorka kap preliti čašu strpljenja tihe većine. Ne mora to biti „Uljanik“, financijsko ždrijelo bez dna, ni Ivan Penava sa svojim opravdanim zahtjevima; nisu to ni skupine nezadovoljnih branitelja ili još jedna (zapravo) više loša nego prosječna turistička sezona, već unedogled dogovorena ekonomija i nezasitni klijentelizam. Mlitava Vlada predvođena jalovim besjedništvom gubi kredibilitet, i činjenica da je i s nategnutim brojem ruku u Hrvatskom saboru u daleko najmoćnija politička sila, ne znači da je neranjiva. Politička impotencija vladajućih postaje neizdržljiva.
Andrej Plenković se pokazao političarem lokalnih dosega i skučenih političkih obzora. Taj eurohrvat bio bi sjajan gradonačelnik, npr. Splita: pravi maneken za jednog Keruma. Dobar je u jezicima, ima šarm - pa je predodređen za diplomaciju, a mladomisnički je propovijednik kad zatreba prozboriti pred crkvenim velikodostojanstvenicima, dalmatinski šarmantan, kozer, a može „izist“, vidi mu se po obrazima i trbuhu... I ne dalje od toga; predodžba o velikom svijetu suzila na briselske restorane i dobar sluh. Glas gospodara je ponekad tih, naročito kad podglas zazviždi. Svjetska politika, a Hrvatska je po svom geopolitičkom položaju u njenom žrvnju, za njega je nepredočiva i nedohvatna, jer to više nije blokovska podjela plus Pokret nesvrstanih kako se to u yugohrvata nekoć govorilo, a mamina bistrica slušala i upijala.
>>Hrvatska predsjednica zahvalila SAD-u, EU i Njemačkoj na potpori hrvatsko-poljskoj inicijativi
Druge su utakmice u tijeku, a Andrej Plenković nos ne može izvući iz, npr. „Uljanika“, i ne zna što će s Ivanom Penavom, braniteljima i pogledom javnosti uperenom u njegovu nemoć i nježnu kozersku figuru.
L. C.