Logo

Kad je HDZ, otkako je Tomislav Karamarko preuzeo stranku prije četiri godine, počeo uzastopno pobjeđivati na izborima – a naročito prije parlamentarnih izbora – mnogi su dojučerašnji protivnici te stranke i otvoreni zagovornici jugoslavenstva odjednom “promijenili ploču”, te počeli pisati i govoriti protiv dotadašnjih nalogodavaca.

Sjetimo se samo obrata vezanih za HHO i Ivana Zvonimira Čička, koji je prošao "trnovit" put od suradnika Haškog tužiteljstva do simpatizera HDZ-a, ali i mnogih drugih. Nažalost (ili na sreću?), to su i novinari, odnosno kolumnisti: Gordan Malić, Romano Bolković i Denis Kuljiš. Problem s takvim “prebjezima” je sljedeći: ne može im se vjerovati, a ipak su im tekstovi i članci vrlo često toliko dobri i kritike odlične da ih je bolje imati uza se nego protiv sebe. Ipak, nitko (osim njih samih) ne može znati što će učiniti sljedeće: hoće li, kad ustanu na lijevu nogu, pisati protiv ljevice ili za ljevicu?

08. svibnja ove godine je u Jutarnjem listu Kuljiš objavio fantastičan članak imena: “Zašto se nitko ne bavi genocidom nad Nijemcima i Talijanima?“ u kojemu je sažeto, ali precizno, načeo tu prešućivanu i zabranjivanu temu. No, taj je tekst napisao koristeći podatke i materijale na kojima je s povjesničarom, pokojnim Williamom Klingerom radio na velikom novinarsko-povijesničarskom projektu o Josipu Brozu Titu, odnosno Jugoslaviji. Klinger je, kao što znamo, ubijen 2015. godine, odnosno upucan metkom u zatiljak (dakle, radi se o smaknuću). Denisu Kuljišu, kao što vidimo, nije se dogodilo ništa.

Još je jedan bliski Kuljišev dugogodišnji suradnik, poznatiji hrvatskoj javnosti, ubijen 2008., a radi se o Ivi Pukaniću. Tko god surađuje s Kuljišem, trebao bi se zabrinuti, jer njegovi suradnici završavaju na čudne načine, bez obzira imalo to s njim neke izravne veze ili ne.

Sve na stranu, važno je naglasiti da je Denis Kuljiš desetljećima zaštićen, sve situacije prolazi neokrznut, a osnivač je Globusa, Glorie, OK i Nacionala, a treba naglasiti da je upravo Kuljiš aktivno sudjelovao u organiziranom puču na HRT-u i dolasku Gorana Radmana na čelo HRT-a. Kako jedan „običan“ novinar, kolumnist, ima toliku moć, a nije ni bogat, ni utjecajan, za mnoge je pitanje na koje mnogi bezuspješno traže odgovor.

Novinar jači od SOA-e?

Odgovor se može naći u sljedećem: „Stigla je napokon i pravomoćna presuda – u prvostupanjskom postupku na Općinskom kaznenom gdje sam tužio hrvatsku tajnu službu, tj. Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), dosuđena mi je odšteta od 70.000 kuna, a Županijski je to u prizivu sveo na pedeset tisuća koje će mi leći na žiroračun pa će se u telebankingu začuti božićni zvuk srebrenih praporaca!“ (Večernji list, 08. rujna 2012.)

Sad zamislite da neki američki novinar tuži CIA-u – i istu dobije u sudskom sporu! Nevjerojatno je zaključiti da je hrvatska tajna služba toliko nesposobna; kojim podacima rukuju, kojom administracijom, ljudstvom, a na sudu ih dobio „običan“ novinar. S druge strane, može se zaključiti da je jedino što može informacijski „pobijediti“ tajnu službu jest – druga tajna služba.

Kuljiš je, poput pčele, letio od cvijeta do cvijeta, i očito mu je to oprašivanje pomoglo u novinarskom poslu, ali i izbjegavanju sudbine njegovih suradnika. Nije li se Ivo Pukanić, zapravo, previše bio približio određenim stranim službama za koje mnogi dobro obavješteni izvori tvrde da upravljaju zagrebačkim i beogradskim podzemljem, njegujući stare veze iz bivše države? Radeći određene poslove koje s novinarstvom i nemaju neke određene veze, čini se da je Denis Kuljiš postao svojevrsni agitpropovski udarnik i tvorac medijskih konstrukcija o trenutnom neprijatelju – hrvatske državotvorne politike i hrvatskoga naroda.

Tako se može objasniti njegovo nedavno približavanje dijelu HDZ-a i određenim interesno-gospodarskim skupinama koje su, čini se bezuspješno, preko HDZ-a pokušale realizirati svoje osobne planove. Nije li Nacional, čiji je osnivač bio i Denis Kuljiš, „otkrio“ aferu „Konzultantica“? Nije li preko istog medija u javnost plasirana i afere „pozajmica“, za koju Domagoj Milošević tvrdi trebala svrgnuti i Milijana Brkića, zamjenika predsjednika i obnašatelja funkcije predsjednika HDZ-a?

Gdje su razlozi frakcijskih borbi?

HDZ se godinama oporavljao i pokušao vratiti na vlast. Vraćao se na krilima obećanja o gospodarskom oporavku i lustraciji. Međutim, već ranije je detektirano da se od prošle godine oko HDZ-a se iznova pojačano vrte osobe koje su ranije bile okosnica političkog djelovanja Stjepana Mesića i Ive Josipovića, što je mnoge promatrače navelo na zaključak kako je priča o lustraciji zapravo mamac za glasače. Upravo takva politika, prema mišljenju mnogih, ključni je razlog podbačaja i lošeg izbornog rezulata na proteklim parlamentarnim izborima.

Nakon slaganja parlamentarne većine, preko najnovijeg procesa unutarstranačkih izbora i neuspješnog preslagivanja, taj se proces samo pojačavao, pokazujući da stare i islužene strukture, za koje se vezuju različite kontradiktornosti, jačaju svoj utjecaj u HDZ-u.

U posljednje vrijeme, oštrica napada koji očito dolaze iz tih struktura, oslabljenih odlaskom Tomislava Karamarka, usmjerena je na Milijana Brkića, koji je prvi upozorio na svu pogubnost, politički avanturizam i rizik neurotičnog plana preslagivanja vlastite Vlade bez osigurane potpore većine u Hrvatskom saboru. Upravo u tom kontekstu idu i Kuljiševe sve učestalije objave u kojima napada Milijana Brkića te ga optužuje za navodno izvlačenje novca iz ruskog Gazproma i to u razdoblju kada je stranku vodio Tomislav Karamarko. Poznavatelji političkih prilika u Hrvatskoj vjeruju kako bi Denisa Kuljiša, novinara koji pred hrvatskim pravosuđem može utužiti i SOU, bilo zanimljivo priupitati od koga je dobio nalog da upravo Milijana Brkića u svojim objavama po društvenim mrežama povezuje sa ruskim Gazpromom?

Što se u HDZ-u događa?

Nedvojbeno, Tomislav Karamarko je uložio izuzetan napor i napravio odličan pomak u stabiliziranju HDZ-a nakon izbornog poraza na parlamentarnim izborima 2011. Međutim, informacije koje sve više izlaze u javnost pokazuju da je isto tako pogriješio što je određenim interesnim skupinama dopustio da ostvare utjecaj na njega osobno a preko njega i na vrh stranke i Vladu Republike Hrvatske.

Pogriješio je što je određenim ljudima omogućio ulazak u predsjedništvo stranke – i ti su ljudi, djelujući prema napucima i mimo službenih stavova stranke, vodili procese prema neuspješnom preslagivanju i razbijanju vladajuće koalicije u kojoj je HDZ imao većinu ministarskih mjesta. Takav politički avanturizam i svojevrsni autogol, nezabilježen u povijesti višestranačja u Hrvatskoj, u najvećoj je mjeri uspio i zbog potpore medija koji su se trudili pomoći Zoranu Milanoviću u povratku na vlast, bez obzira što isti nije ni znao što se u biti događa.

Kao što je poznato, Tomislav Karamarko se nakon ovog političkog avanturizma povukao s mjesta predsjednika stranke. Sad kad se stranka, pripremajući se za izbor njegovog nasljednika, a odmah zatim i prijevremene parlamentarne izbore, pokušava oporaviti od političkog avanturizma uzrokovanog srljanjem u preslagivanje, u cijelu priču ponovo uskaču mediji i Denis Kuljiš napadajući Brkića.

Nedvojbeno, krtice unutar stranke se provaljene i po svemu sudeći vrlo skoro slijedi čistka. Zanimljivo je kako su istodobno s Kuljišovim napadima na Milijana Brkića, ostaci Ostojićevih struktura u MUP-u, nakon zapovijedi aktualnog ministra i bivšeg zastavnika JNA Vlahe Orepića, također pokrenule novi obračun s Brkićem.

Poznavatelji prilika na političko-medijskoj sceni vjeruju kako fabriciranje ovih afera neće stati niti u vrijeme do izbora. Stoga se u HDZ-u moraju pripremiti za sve jače konstrukcije koje imaju za cilj pokušaj stvaranja razdora između budućeg predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića i zamjenika predsjednika Milijana Brkića.

Pitanje je samo za koga ovoga puta Denis Kuljiš radi, odnosno čije upute i naputke slijedi? No, čiji god bili, nisu u interesu Hrvatske i njezina naroda. Prema svemu sudeći, predstojeća politička kampanja će biti izrazito prljava, a velika većina medija je i dalje u rukama projugoslavenskih struktura o čijem se djelovanju posljednjih dana govori pred Zemaljskim sudom u Munchenu. Međutim, ta se tema u hrvatskim medijima pokušava prešutiti a umjesto nje u eter se plasiraju različiti igrokazi koji imaju za cilj produbiti unutarnje podjele u HDZ-u.

Tako se YUTA, i njezini alati u medijima, uglavnom stvorenim novcima izvučenim uz posredovanje jugoslavenskih tajnih službi, trsi preduhitriti štetu koja će nastati osudom udbaške vrhuške u Njemačkoj, što smatraju dovoljnim preduvjetom za povratak Zorana Milanovića i Ranka Ostojića na vlast.

 

Josip Gajski

Share
0
Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.