Sramotan dolazak Stevana Mesića na Pantovčak 2000-te godine označio je simbolično i stvarno kraj zajedništvu hrvatskih branitelja, kraj jednoj domovinskoj, Tuđmanovoj snazi koja je nosila sva obilježja hrvatske neovisnosti, slobode i domoljublja.

Otkad je Partija izgubila izbore, “poustašivanje” Hrvata nikako ne jenjava. I kad se smijenilo primatelja štafete Radmana, i dok predstoji smjena “gizele” Rakić, posegnulo se za (ne)kulturom raznih “kulturnjaka” i jednim otužnim intendantom, koji se u svrhu dokazivanja navodnog ustaštva kao biti hrvatstva ne ustručavaju provaljivati u vlastite stanove i stanove svojih bivših.

Nacionalni ponos, narodna nada i svjetlost na kraju tunela (možda je ipak lokomotiva) – Tihomir Orešković – brzo je popustio slastima vlasti i moći te postao ključni faktor u oživljavanju sulude ideje MOST-a o tripartitnoj vladi.

U pismu upućenom Milanu Budaku, ministru bogoštovlja, datiranom 29. svibnja 1941. – dakle odmah po uspostavi NDH – poglavnik Ante Pavelić piše nešto što odudara od uvriježenih gledišta službene historiografije.

Otvaranjem natječaja koji se pretvorio u svojevrsni lov na mjesto ministra branitelja doveli ste do velikih problema u javnoj percepciji braniteljske populacije, stoji u otvorenom pismu HVIDRA-e upućenom predsjedniku Vlade Tihomiru Oreškoviću povodom imenovanja ministra branitelja i donošenja državnog proračuna RH za 2016. godinu.

Bivši glavni državni odvjetnik Željka Olujića upozorava da se Milorad Pupovac ne bavi pravima manjine koju predstavlja nego materijalnim i permanentnom širenju države koja je devedesetih srušena i više ne postoji.

Analizirajuću stanje u gradu Samoboru uočavamo slijed istih aktivnosti i događanja koji se protežu već godinama.

Tunis i Grčka prestale su biti turističke destinacije, a Egipat je već davno teroristička zona opasna po ljude, turisti su posebno ugroženi.

Milorad Pupovac je nepobitna potvrda da su neke predrasude istinite; naime on laže, kleveće, obmanjuje, vara, iskrivljuje, podmeće – ukratko – u Danskoj postoji izraz: laže kao Srbin.

Čitajući Pupovčev registar „izdajnika srpskih interesa“ osjećao sam se povrijeđen, jer nisam nigdje našao svoje ime obješeno na plotu“ ili na „vrbi“ i odlučio sam se potruditi i skrenuti pažnju etnobiznismenu na svoj skromni doprinos onome što Pupi zove "govorom mržnje".