Prvom nedjeljom došašća ili adventa ušli smo u razdoblje priprave za Božić i novu liturgijsku godinu.

I nekoć i danas u adventu vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti, da bi tako slavili blagdan Božića u punoj vjerničkoj opredijeljenosti. Vjernička priprava se ne može svesti samo na taj spomenski sadržaj pa advent predstavlja crkvenu pripravu koja želi upraviti vjernike samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala. Kao neposredni znak dostatne pripravljenosti na proslavu Božića traži i osobit čin pokore, pristup sakramentu pomirenja ili ispovijedi. Upravo po adventskoj ispovijedi i božićnoj pričesti Božić ima značenje obnove i novog zaleta u vjerničkom životu.

Božićnu pripravu narodno nazivlje izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane sv. Katarine, Bezgrešnog začeća ili sv. Lucije prvo čelo Božića tako da božićni krug zimskih narodnih običaja započinje s vremenom adventa, a završava sa Svijećnicom i danom sv. Blaža.

Četiri nedjelje došašća, odnosno priprave za Božić, simbol su četiri tisućljeća koliko je, po Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska. Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću kao razdoblje radosti i priprema za Božić.

Jedan od najprepoznatljivijih izvanjskih simbola došašća je adventski vijenac od zimzelenih grančica s četiri voštane svijeće, koje se pale kroz četiri nedjelje. Taj običaj seže još iz sredine 19. stoljeća.

M.M.