Marko Perković Thompson i njegov menadžer Zdravko Barišić posjetili su danas u Grazu Darija Kordića, koji u tamošnjem zatvoru Karlau iščekuje svoj 15. rođendan u uzništvu.

Gledajući površno, sličnosti između Marka Perkovića Tompsona i Darija Kordića nema previše. Jedan je hrvatska glazbena zvijezda čiju glazbu štuje stotine tisuća Hrvata. Drugi je hrvatski politički uznik s najdužim zatvorskim stažom nakon izlaska na slobodu Zvonka Bušića.

Međutim, kad zastanemo i počnemo promišljati o poveznicama, one se počnu redati jedna za drugom. Obadvojica su postala prepoznatljivim hrvatskim simbolima u Domovinskom ratu. Thompson je pjesmom i puškom u ruci branio svoje Čavoglave i svoju Hrvatsku. Dario je u tim istim trenucima nesebično pokušavao zaštititi hrvatski narod središnje Bosne od pogibelji koja se nad njega u tim danima bila nadvila.

Danas, skoro dva desetljeća kasnije opet imaju sličnu sudbinu – ni jednog ni drugog  projugoslavenski politički moćnici i vladari medijskog prostora u današnjoj Hrvatskoj jednostavno kazano - ne podnose. Prvome se osporavaju koncerti i pravo na rad u njegovoj domovini, proziva ga se za nekakvo navodno koketiranje s fašizmom, širenje mržnje i netrpeljivosti, uz istovremeno prešućivanje činjenica da sve njegove pjesme govore o ljubavi.

Dvije "krivnje" Darija Kordića

S Dariom Kordićem situacija je potpuno ista. Plaća cijenu zbog razloga vrlo sličnih onima zbog kojih se projugoslavenska medijska „mašinerija“ okomila na Thompsona.

Dario je bio organizator i animator hrvatskog puka Središnje Bosne i njegov politički lider u najtežim danima po njegov opstanak. Sjećam ga se iz dana kada je bilo životno važno dobiti jedan od osnovnih proizvoda "Vitezita" i preko Hercegovine ga uputiti u Hrvatsku, da bi tamo bio upotrijebljen za obranu golorukih i napadnutih, od Dubrovnika, preko Zadra i Gospića pa sve do Osijeka i Vukovara.

Tu leži ta temeljna Darijeva "krivnja" ...

Kao lider koji je u najtežim trenucima uzeo odgovornost na svoja pleća, Dario je svoj  posao odradio časno i pošteno. Pomogao je matičnoj Domovini, dao je nemjerljiv doprinos u obrani hrvatstva središnje Bosne, odigravši ključnu ulogu u njegovom opstanku tamo, od kud ga ni osmanlijski janjičari nisu uspjeli iskorijeniti, što je ujedno Darijeva druga "krivnja" zbog koje ga na križ razapeše...

Upravo zbog spomenutog Dario Kordić, služeći zatvorsku kaznu u trajanju od 25 godina, na koju ga je Haaški sud osudio bez ikakvih materijalnih dokaza, plaća ogromnu osobnu cijenu.

Naravno, imao je Dario prigodu birati. Od kreatora „istine“ bilo mu je ponuđeno da odgovornost „svali“ na Franju Tuđmana i Gojka Šuška i sebi tako priskrbi slobodu, kao što su i mnogi drugi "veliki" Hrvati učinili.

Dario, međutim, ne prihvati ponuđene „srebrnjake“, nego izabra svoj križ časno i stoički nositi do kraja.

Dariov osobni križ, koji on rado naziva križem Herceg-Bosne, na njegovim je leđima od početka rujna daleke 1997.godine. Najprije ga je nosio u Den Haagu a posljednjih nekoliko godina stoički ga nosi u grazerskom Justizanstalt Graz – Karlau.

Prijatelji stari gdje ste

Osobe koje su u čestom telefonskom kontaktu s Dariom Kordićem svjedoče nam kako je iznimno dobro informiran o situaciji u Hrvatskoj. Ono što ga posebno obraduje su posjete članova obitelji, dugogodišnjih prijatelja, poznanika, nekadašnjih kolega, ili pak nepoznatih ljudi koji odluče posjetiti ga i provesti u razgovoru s njim onoliko vremena koliko stroga zatvorska pravila dozvoljavaju.

Danas je Darija posjetio i njegov dugogodišnji prijatelj Marko Perković Thompson, zajedno s menadžerom Zdravkom Barišićem. Prije nekoliko dana u posjetu Kordiću bio je i predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović, kao i sisački biskup mons. Vlado Košić. Po nekoliko ugodnih sati u razgovoru s Dariom u posljednjih mjesec dana proveli su također i hrvatske političke vedete devedesetih Milan Kovač i Vice Vukojević, zatim general Dragan Ćurčić, Hrvoje Hitrec, Jozo Marić, te nekadašnji visokopozicionirani član HDZ-a BiH i HDZ-a 1990  Vinko Zorić, koji ujedno nosi titulu po broju posjeta Dariju Kordiću.

Među onima koji su u posljednje vrijeme posjetili najpoznatijeg hrvatskog uznika u zatvoru Karlau  bili su i hercegovački franjevci: fra Zoran Senjak, fra Ante Bekavac i fra Frano Musić te fra Frano Jurinec, koji Darija redovito posjećuje i redovito služi sv. Mise za sve Hrvate u zatvoru Karlau.

Ono što posebno raduje svakako je činjenica da su i službeni predstavnici Republike Hrvatske, nakon šest dugih godina, otkrili činjenicu da u austrijskom zatvoru leži čovjek kome je Haški sud, kao što akademik Josip Pečarić u jednoj prigodi vrlo lijepo reče, uspio dokazati jedino činjenicu da je Hrvat, i ništa drugo. Stoga posjet veleposlanik Republike Hrvatske Gordana Bakote i glavnog konzula Branimira Lončara treba gledati kao ohrabrujući potez hrvatskih vlasti da, napokon, počnu provoditi suverenističku državnu politiku na što ih obvezuje i Ustav.

Petnaesti rođendan u uzništvu

Pišući ovaj članak o Dariju Kordiću dobih jednu SMS poruku, kojom ću ujedno završiti ovu priču o čovjeku koji je od strane domaćih i međunarodnih "kovača istine" prvi izabran za dokazivanje teze o udruženom zločinačkom pothvatu:

-„Naš prijatelj, i iznad svega JUNAK, Dario Kordić 14 prosinca ima rođendan (15.-i rođendan u uzništvu). Molim Vas, odvojite malo svoga vremena i promislite o njegovoj osobnoj žrtvi za sve nas i uputite mu čestitku na adresu“:

Dario Kordić, G-416
Justizanstalt Karlau
Herrgottwiesgasse 50
A – 8020 Graz

Dario prijatelju, neka ti je SRETAN skori ROĐENDAN!

Ilija Zovko

Vezani članci:

-Istina o Ahmićima i Trusini

-Zločinačka organizacija i svi udruženi zločinački pothvati

-DARIO KORDIĆ: Ponio je križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi!

-Knjigozori Miljenka Stojića: Pogled na istinu

-Halo, ovdje Herceg Bosna: Ja sam izabrao

-Hrast u posjetu Dariju Kordiću