"Bolje što nisam vidio" i "Naša ljubav glava pismo" naziv je novih skladbi Zorana-Zoke Begića, objavljenih na njegovoj službenoj internet stranici, koje će zasigurno privući pozornost ljubitelja njegove glazbe u domovini i iseljeništvu.

I unatoč činjenici što je Begićev posljednji, i četvrti po redu, nosač zvuka, "Među svojima", svijetlo dana ugledao još 2008. godine, on je posljednjih godina i te kako prisutan na glazbenoj sceni. Poglavito u iseljeništvu.

Kroz nekoliko gostovanja u Kanadi, SAD-u i Australiji, kao i  kroz redovite "gaže" za hrvatsko iseljeništvo diljem Europe te koncertima u Hrvatskoj i BiH, Begić je posljednjih godina i te kako uspio ostati u prisnim vezama sa svojom obožavateljima.  

Afirmaciju je doživio izlaskom prvog albuma „Pjevaj prijatelju“ 1999. godine. Nakon čega započinje profesionalnu karijeru.

2003. godine izlazi i drugi album pod nazivom „Preko brda i visina“ koji je bio velika odskočna daska i smjernica u daljnjem glazbenom izričaju. Album je izbacio par hitova kao što su „Volim Hercegovinu“ koja je izvođena na Neum Festu 2004. godine, te pjesme „Tuđina“, „Branka“, „Diži kume pjesmu“, „Zovem Zoru“… Album je dobio platinastu plaketu najrenomiranije izdavačke kuće u BiH Song Zelex-a za prodanih 35.000 albuma. Album je prihvaćen odlično kako od domaće tako i od ljudi u dijaspori.

Dvije godine kasnije izlazi njegov i treći album pod nazivom „Ameriko, Ameriko“. Sama promocija ovog albuma je bila kako i dolikuje samoj naslovnici u Americi i Kanadi među iseljeništvom. Svi koncerti su bili unaprijed rasprodani do zadnjeg mjesta, kao i sam doček Nove 2006. godine u Torontu. Album je iznjedrio nekoliko hitova kao što su „Ameriko, Ameriko“, „Anka Imoćanka“, „Nek ste sretni“, „Stari momci“, „Nećeš, nećeš Kate“… Također je bio nagrađen platinastom plaketom izdavačke kuće Song Zelex-a za prodanih 28.000 albuma. Navedene hitove, kao i većinu pjesama sa albuma „Preko brda i visina“ i „Ameriko, Ameriko“ napisao je Vlado Petričušić – Učo, a moramo spomenuti i Ivana Glibotu - Crnoga koji je napisao glazbu i aranžmane za neke pjesme sa spomenutih albuma, „Preko brda i visina“ i „Ameriko, Ameriko“.

Sad već daleke 2007 imao je zapažen nastup na 1. HRF sa singlom „Među svojima“, koja je u iznimno jakoj konkurenciji (Thompson, Mate Bulić, Dražen Zečić, Crvena jabuka, Misroslav Škoro, Teška industrija, Tutti frutti…) bila nagrađena.

Naredne godine, odnosno 2008., napokon izlazi i njegov dugo pripremani studijski album pod nazivom „Među svojima“. Album je sniman u Zagrebu u studiju Red Light, na kojem su radila renomirana imena Hrvatske glazbene scene kao što su Branimir Mihaljević, Fajo, te Mate Bulić s kojim je i snimljen duet „Lito je na Ilindanu“. Album je pozitivno prihvaćen i ocijenjen vrlo visokom ocjenom glazbenih kritičara u BiH i Hrvatskoj.

Inače Zoran Begić je poznat kao veliki humanista, nastupao je na raznim humanitarnim koncertima i uvijek se rado odazove kad treba pomoći ljudima u nevolji.

Nakon dvije najnovije skladbe, koje su se pojavile ovih dana, za očekivati kako bi se na tržištu uskoro trebao pojaviti i šesti nosač zvuka Zorana Begića.

D.S.