Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U sljedećoj ćete priči saznati kako se u hercegovačkim obiteljima nekoć pripravljalo za ovaj blagdan, a neki od tih običaja primjenjuju se i danas.

Priprema za blagdan Isusova rođenja počinjala je došašćem, u dosta krajeva početak priprave bio je blagdan sv. Katarine, 25.studenog. U to se vrijeme odlazilo na ranojutarnje mise zornice, postilo se i duhovno pripremalo za veliki blagdan. Slavili su se i blagdani sv. Nikole i sv. Lucije kada se sadila božićna pšenica koja bi rasla do Božića kad bi se uređivala. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama, crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijeća.

Badnji dan

Na osvit Badnjeg dana ukućani su dan započinjali pozdravom Hvaljen Isus i Marija i Dobro vam došao Badnji dan. Tijekom jutra domaćin bi odlazio usjeći Badnjake dok bi domaćica za to vrijeme pripremala objed vodeći računa o postu i nemrsu (nije se jelo meso niti masna hrana). U prvi sumrak kada se svi ukućani okupe, domaćin bi sa još dvije osobe, najčešće djeca ili mladež, izašao pred kuću kako bi unijeli i vatri podarili Badnjake te se zajedno pomolili Bogu. Nakon molitve uslijedilo bi pjevanje božićnih pjesama te obiteljska večera. Nakon večere domaćice bi zajedno sa svojim ukućanima kitile božićno drvce. Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izrađene najčešće od drva. Nakon kićenja božićnog drvca te završnih priprema tradicionalnih jela odlazilo se na sv. misu Polnoćku. Poslije Polnoćke uslijedila bi međusobna čestitanja pred crkvom te bi se po povratku okupilo u jednoj od kuća kako bi se nazdravilo kapljicom rakije ili vina te zapjevalo gangu ili bećarac.

Božić

Božićno jutro obično je počinjalo uobičajenim pozdravima: Hvaljen Isus! Dobro vam došao Božić i sveto Porođenje Isusovo! Nakon jutarnjeg objeda ukućani bi išli na božićnu sv. misu. Nakon Mise pred crkvom je nastavljano narodno veselje. Pjevala se ganga, nazdravljalo se rakijom i častilo suhim smokvama, grožđicama, ćupterom i domaćim kolačima. Po povratku u obiteljske domove ukućani su se okupljali oko sinije. Sjedeći na tronožcima svi su očekivali da domaćica servira ručak, nakon čega je slijedilo paljenje svijeća i molitva. Palile su se, najčešće, tri svijeće, u znak sjećanja na pokojne. Kod paljenja svijeća domaćin je palio jednu po jednu moleći: U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Ukućani su se istovremeno križali, nakon čega je slijedila molitva. I unatoč činjenici da se živjelo u iznimno teškim uvjetima za Božić nije ničega nedostajalo. Na stol bi se iznijela razna jela koje bi domaćica spravila, zatim bi nakon objeda ukućani zapjevali gangu i bećarac, a nerijetko se znao čuti i zvuk gusala ili dvojnice. U popodnevnim se satima obično obilazilo susjede, rodbinu i prijatelje, čestitao se Božić. Večera se, također, odvijala uz božićne svijeće. Po pravilu se na večeru sakupljalo više obitelji koje su zajedno palile božićne svijeće. Božićna svijeća se obično gasila korom kruha umočenog u crno vino i to redoslijedom paljenja. Nakon večere i gašenja božićne svijeće veselje se uz vino i pjesmu znalo nastavljati do kasnih noćnih sati.

Naredni su blagdani također imali svoje običaje. 26. prosinca, na blagdan sv. Stjepana, čestitao se imendan istoimenim osobama pjevajući božićne pjesme. Na sv. Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, dok se na dan Nevine dječice često vršilo tzv. šibanje, kad bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo i družilo sa rodbinom i prijateljima.

Na blagdan Sveta tri kralja blagoslivljale su se kuće za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te buduće ljetine. Ujedno ovim danom bi završilo blagdansko razdoblje.

Antonela Marinović / ljubuski-online