Svemu je zapravo kriv Ivica Račan, koji je operiran od svake državničke dimenzije stvarajući novi Ustav, vanjsku politiku definirao kao sukreiranje Vlade i Predsjednika države. Račan nije imao petlje oduzeti Mesiću te ovlasti i to sukreiranje se od prvog dana pokazuje kao invalidnost sustava. U naravi, Vlade su bile te koje su provodile vanjsku politiku, a predsjednici države su zapravo vodili svoje privatne vanjske politike.
U jeku kampanje protiv starog hrvatskog usklika "Za dom spremni" Miljenko Jergović koji se od okupacije Sarajeva sklonio u Republiku Hrvatsku gdje politički i književnički djeluje s neojugoslavenskih pozicija ponovno je zbog jednog grafita uzburkao domaću javnu scenu Optužio je ni manje ni više za taj čin premijera Andreja Plenkovića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.
Ministarstvo kulture i medija, kao i druge institucije RH-nakon Benkovca više nema dileme – financiraju protuhrvatske provokatore i “žrtve” pod krinkom umjetnosti. Nažalost, Aristotel nije više nikakav autoritet nakon rođenja Frljića, Jergovića i sličnih, pa i ministrice Obuljen, jer je smatrao da umjetnost pročišćava (katarsis) i oplemenjuje, a ne provocira.