Višnja Starešina: Torcida i BBB brži od vojnog helikoptera
Staru smo godinu ispratili s prizorima iz Petrinje, Siska, Gline… Kad je već izgledalo da više nema mjesta za još jednu tragediju u godini prepunoj pošasti, iskušenja i ograničenja, razorni potres pogodio je Banovinu. I Hrvatska se ponovo na najdrastičniji način suočila sa svojom stvarnom slikom. Iza razorenih kuća i izgubljenih ili uzdrmanih života ljudi izronila su desetljeća nebrige za jedan od najnapaćenijih, politički zaboravljenih i najsiromašnijih hrvatskih krajeva. Ukazao se jaz između trulog sustava okupiranog od bezličnih političkih podobnika i još uvijek žive i pozitivne, obične Hrvatske, s ljudima velikog srca, spremnih za pomoć i sposobnih za brzu samoorganizaciju.
Vrhunac ovogodišnjeg Došašća bješe dolazak cjepiva. Cjepivo kao spas u posljednji čas, kao truba koja najavljuje dolazak spasonosne konjice. Onda kao kontrapunkt tom olakšanju i ushićenju: vidimo Capaka kako jaše na praznoj kutiji. Na Ivandan bi upriličeno prvo promidžbeno cijepljenje.
Još je samo nekoliko dana do Božića, a nema čak ni hinjene božićne radosti, kamoli istinske. Gledam maskirane ljude kako tumaraju zagrebačkim ulicama s turobnom sjenom na čelu i nekom izgubljenošću u očima. I sva ta gibanja ostavljaju nekakav neodređeni dojam uzaludnosti nalik kretanju muha suočenih s preprekom prozorskog stakla.