Tko zna što će još Zoran Milanović napraviti u preostala tri mjeseca svojega mandata? Znajući koje su mu ovlasti (vanjska politika, vojska i tajne službe), nije nerealno očekivati da će pokušati još par 'diverzija'.

Posljednja u  nizu, uskraćivanje potpisa za odlazak 2 hrvatska časnika u njemački Wiesbaden, jednostavno je čekala da se dogodi.

Od 13 poslanih suglasnosti, Milanović se odlučio potpisati njih 12, a 13-toj uskratiti potpis.

Isto tako, mogla je biti bilo koja druga.

No, zašto se Zoka odlučio baš na ovu?

Naizgled, po ničemu se ne razlikuje od masu drugih suglasnosti, koje je potpisao 'vrhovni zapovjednik', a tiču se ili su se ticale slanja naših časnika i vojnika u neku od međunarodnih misija.

I zanimljivo je kako mu nisu smetale, ili mu ne smetaju misije u koje odlaze vojnici pod punom ratnom spremom, naoružani tenkovima, oklopnim vozilima, topovima, haubicama i višecijevnim raketnim bacačima, a smetaju mu petorica časnika koji će, budimo iskreni, 'hladiti prepone' na sastancima u Njemačkoj.

Pri tome, valja napomenuti da je izraz 'hladiti prepone' upravo Zokijeva kovanica iz premijerskih dana.

I ne manje važno, hrvatski se vojnici s oružjem nalaze puno bliže Ukrajini i Rusiji, pa i na samim granicama, ali, eto vraga, smetaju mu baš ovi u Wiesbadenu.

Jednostavno je, našao je poveznicu koja mu je odgovarala.

Tražio je i tražio bilo što što bi moglo mirisati na NATO i Ukrajinu i našao je ovo, misiju potpore bla bla bla ... Ukrajini.

Za njega dovoljno dobro, za priprosti puk i više nego državnički potez u smislu 'neće naši dečki ratovati za tamo neke Ukrajince', pogotovo ne u Ukrajini.

Koja, uostalom, nije ni članica NATO-a.

Ne treba uopće sumnjati da je ta procjena maslo nekog od njegovih bezbrojnih savjetnika.

Dragan Lozančić (obrana i nacionalna sigurnost) - možda, nije isključeno.

Marijan Mareković (veterani Domovinskog rata) - teško, nije on taj kapacitet.

Orsat Miljenić (predstojnik Ureda i savjetnik 'ama baš za sve') - vrlo vjerojatno.

I na kraju, ne i manje važno... jedan i jedini, umirovljeni admiral Robert Hranj, donedavni načelnik Glavnog stožera.

Hej, ali on nije savjetnik Predsjednika Republike!

Pa njega je upravo prije nekoliko dana na mjesto savjetnika za obranu imenovao novi čelnik SDP-a (sa starim idejama), Siniša Hajdaš Dončić.

I to na sveopće iznenađenje članova Glavnog odbora SDP-a.

Dakle, čovjek je nekoliko mjeseci nakon odlaska s mjesta načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, postao savjetnik za obranu (još uvijek) najveće i najjače opozicijske stranke.

Pa to je, ljudi moji, skandalozno!

Ako je tako brzo 'uletio' pod stranačke (partijske) skute, to znači samo jedno. Da je cijelo vrijeme, dok je bio na nestranačkoj poziciji načelnika Glavnog stožera, 'drukao' za SDP.

E taj je već sposoban Milanoviću natuknuti nešto o misiji u Wiesbadenu.

Jer Hranj je, to mu se mora priznati, visokoobrazovan i međunarodno priznati časnik, koji je prošao ratne škole i NATO-ova zapovjedništva.

A to što on nije Milanovićev savjetnik za obranu, nego H(P)ajdašev, pa nije valjda da itko sumnja da ga je tamo postavio upravo vrhovni zapovjednik Zoka Prvi!

Demokracije radi, u zapadnoj vojno-kadrovskoj nomenklaturi NEMOGUĆE je da visoki časnik, pogotovo načelnik Stožera, odmah po odlasku s funkcije, uđe u jednu od parlamentarnih stranaka. 

Postoje pravila.

Postoje rokovi.

Postoje mjesta gdje visoki časnici odlaze nakon razvojačenja.

A to sigurno nije jedna od političkih stranaka (u ovom slučaju opozicijska).

Ovaj put Wiesbaden, sljedeći put nešto drugo...

A predsjednički izbori su sve bliže.

I ne samo naši, već i američki.

A Donald Trump obećava da će rat u Ukrajini (rusku agresiju) 'riješiti' u jedno poslijepodne.

A znamo kako bi ga mogao 'riješiti'.

S dva telefonska poziva.

Prvi, naravno, Vladimiru Putinu: 'Vlad, tvoje je sve što si već osvojio'!

Nakon toga, Volodimiru Zelenskom: 'Volođa, zlato, zaboravi istok svoje zemlje, to je rusko'!

I pri tome je potpuno nebitno plaćaju li Milanovića Rusi ili im samo radi besplatnu uslugu.

Ako mu je prošlu predsjedničku kampanju navodno financirala albanska mafija, zašto mu ovu ne bi beskonačni ruski kapital (državni ili mafijaški/oligarsi).

Poučak je cijele priče da danas postoje samo dvije strane, kao i inače u svijetu koji je Bog stvorio.

Dobro i zlo.

Crno ili bijelo.

Nema sivoga.

Rusija ili Ukrajina.

Agresija ili obrana.

A Zoka je odlučio 'odigrati' na kartu zla.

Uskoro počinje dijeljenje karata (predsjednička kampanja).

Davno je on poručio 'naši ili vaši'.

A sad nastupaju 'moji ili tvoji'.

Hrvatski narod ne može dvaput pogriješiti.

Ne smije!

 

L.C.

Share
0