„Kucnuo je čas da se ujedinimo u borbi. Ono što se trenutno nalazi na kocki nije samo naše zdravlje, već i naši ideali te opstanak EU i demokratskog procesa“ stoji u otvorenom pismu kojeg su europski „intelektualci“ potpisali protiv mađarskog predsjednika vlade Viktora Orbana, prenosi euractiv.hr.

 Dalje se navodi da je mađarski parlament 30. ožujka ove godine usvojio zakonski prijedlog kojim se vladi u Budimpešti omogućilo suspendiranje onih odredbi koje joj ne odgovaraju. Također, istim je prijedlogom vlada medijima ograničila slobodu informiranja, dok je sebi omogućila odlučivanje putem dekreta, čime se izvanredno stanje produljuje na neograničeno razdoblje.

Dvije su ključne teze u ovom istupu europskih „intelektualaca“: „takva koncentracija moći je bez presedana u povijesti Europske unije“ i „vladavina dekretom na neodređeno vrijeme veliki je udarac na osnivačke ugovore Europske unije, Povelju o ljudskim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.“

Nije sporno da je mađarski parlament dvotrećinskom većinom dao veće ovlasti mađarskoj vladi na čelu s Orbanom radi nošenja s ugrozom koju je izazvao kineski virus. Štoviše, može se bez ustezanja reći da svako povećanje koncentracije moći u pojedinoj instituciji, odnosno osobi predstavlja ograničavanje ljudskih prava.

Isto tako nije sporno da ostale europske zemlje ne postupaju tako otvoreno kao što to čini Viktor Orban. Međutim, sporno je, dapače, licemjerno da se Hrvatska nalazi među zemljama koje prozivaju Mađarsku zbog „ograničavanja ljudskih prava“. Republika Hrvatska je, u maniri prave istočnjačke despocije, zakonodavnu, izvršnu pa u neku ruku i sudsku vlast suprotno Ustavu i zakonima prenijela na Stožer civilne zaštite koji ljudska prava svakodnevno ograničava svojim odlukama.

Za razliku od Hrvatske, Mađarska je dvotrećinskom parlamentarnom većinom (!) omogućila donošenje odluka putem dekreta. Hrvatska to nije učinila ni običnom, kvalificiranom većinom, nego je Stožeru civilne zaštite na čelu s ministrom unutarnjih poslova (?!) dala ovlast određivati tko se i gdje smije okupljati, tko smije i pod kojim uvjetima putovati, dokle se i kada smije raditi, odnosno ne raditi, te za kršenje tih odredbi novčano sankcionirati. K tomu, policija ureduje po crkvama, dakle radi se i o fizičkoj prisili. Koliko će trajati ove mjere, također ne znamo.

Sve navedeno, čemu svjedočimo već nešto više od mjesec dana, predstavlja kršenje ljudskih prava, ako ćemo biti pošteni. Stoga slobodno možemo reći da razlike između mjera koje je donijela Hrvatska i mjera koje je donijela Mađarska uopće nema. Jedina razlika je formalna; kao što rekosmo, mađarski je parlament poštivao pravnu proceduru te dao povećane ovlasti vladi. Hrvatska je, dodavši tek jedan članak u Zakonu o sustavu civilne zaštite, svu ovlast i koncentraciju moći dala Stožeru civilne zaštite, tijelu inače nadležnom za eksplozivne atmosfere, zaštitu i spašavanje, radiološku i nuklearnu sigurnost te razminiranje.

 Što se tiče navoda da je Mađarska medijima ograničila slobodu informiranja, vrijede isti argumenti. Mađarski je parlament donio zakon kojim je medijima odredio način i opseg informiranja, dakle „cenzura“, ako je hoćemo tako nazvati, je uvedena javno, a ne incognito. Predsjednik vlade, Andrej Plenković je, s druge strane, održao tajni sastanak s odabranim (!) medijskim kućama na kojemu je dogovoreno kako će se izvještavati o pandemiji (?!) te dogovorio novčani iznos koji će država dati tim medijskim kućama (?!). Zapisnik s toga sastanka hrvatskoj javnosti još nije predočen, iako je prošlo već mjesec dana.

Nije baš najjasnije kako Orban narušava ljudska prava kad je ljudska prava ograničio poštivanjem pravne procedure, a kad hrvatska vlada isto to čini bez odobrenja parlamenta te tajno sastanči s probranim medijskim kućama, onda je to „uspješno nošenje s pandemijom korona virusom“. Briselskom i europejskom licemjerju očito nema kraja.

Što se tiče europskih „intelektualaca“ koji su potpisali ovo otvoreno pismo protiv mađarskoga predsjednika vlade, istaknimo neke „naše“ među njima: Tvrtko Jakovina, Miljenko Jergović i Vesna Pusić. Priučeni partijski povjesničar, simpatizer Draže Mihailovića i političarka koja, između ostaloga, izjavi: „Svatko 'ko je ubijen bez suđenja nije nevin, samo mu nije sudskim procesom dokazana krivnja.“ Toliko o europskim intelektualcima.

Mađarska je pokazala da pripada europskom civilizacijskom krugu, jer je, ako ništa, uvela „diktaturu“ poštujući vladavinu prava. Hrvatska je istu takvu „diktaturu“ uvela ne poštujući ni jedan zakon kao ni vlastiti Ustav čime je pokazala da još nije napustila balkanske gudure. Pitanje stoga glasi: bi li radije htjeli „diktatora“ koji poštuje propise ili „diktatora“ koji ih ne poštuje?

       

Mila Marušić

Share
0