Španjolska je od 2008. bila stalni član na G20 samitima i pripremnim sastancima, ali ovaj put, pod američkim predsjedanjem 2026. nije pozvana na sastanak ministara financija u Washingtonu, prvi put nakon gotovo 20 godina.

Što se dogodilo i zašto?

Ovo nije slučajnost, već odraz dubokih tenzija između vlade Pedra Sáncheza i Trumpove administracije.

Ključni incidenti

Odbijanje korištenja baza za napade na Iran u ožujku 2026.: Španjolska je zabranila korištenje zajedničkih baza Rota i Morón i zračnog prostora za američko-izraelske operacije protiv Irana, pozivajući se na međunarodno pravo i UN. SAD su premjestile zrakoplove, uključujući i leteće tankere, a Trump je otvoreno zaprijetio potpunim prekidom trgovine sa Španjolskom ('cut off all trade').

Odbijanje NATO cilja od 5% BDP-a za obranu

Španjolska je jedina članica NATO-a koja je javno odbila novi ambiciozni cilj, nakon prethodnog 2%, tražeći iznimku. Sánchez je to opravdavao socijalnim rashodima i 'realizmom'. Trumpova administracija i dio saveznika to vide kao .slab doprinos kolektivnoj obrani.

Opća vanjska politika

Kritike američke intervencije u Venezueli, bliski odnosi s dijelovima ljevice kao i sa radikalnim Sumar, koalicija s ekstremnijim frakcijama, potpora 'progresivnim' stavovima u Bruxellesu i distanciranje od 'America First' pristupa. Dodatno, Španjolska je isključena i iz nekih inicijativa oko kritičnih minerala koje vodi SAD, cilj je smanjenje ovisnosti o Kini.

U visokoj politici, posebno pod Trumpom, takvi signali imaju posljedice. G20 nije strogo formalna organizacija pa predsjedavajuća država (SAD) ima veliki utjecaj na goste. Bloomberg i drugi izvori izvještavaju da Washington aktivno blokira Španjolsku u pripremama za summit u Miamiju.

Je li ovo 'zasluženo' ili ideološka osveta?

Države djeluju po interesima. A ne po sentimentalnosti. Ako neka vlada sustavno odbija ključne savezničke zahtjeve u vrijeme krize, korištenje baze za operacije protiv Irana, ignorira obrambene obveze u NATO-u dok očekuje zaštitu, zatim gradi koaliciju s radikalnim ljevičarskim i separatističkim snagama kod kuće, onda ne može očekivati privilegirani pristup stolovima gdje se kroje financijske i trgovinske agende. Zapadne vlade, Njemačka, Francuska, Italija, UK, Japan, itd. uglavnom su bile uključene jer su usklađenije s američkim prioritetima u ovom trenutku.

S druge strane, kritičari Sánchezove vlade vide ovo kao logičnu cijenu 'toksične ljevičarske ideologije'. Španjolska ima visok dug, probleme s rastom, regionalnim separatizmom i demografijom, dodatna izolacija od ključnih trgovinskih i sigurnosnih krugova tu im neće pomoći.

Realno, nema besplatnog ručka. Članstvo u NATO-u i pristup zapadnim forumima nosi očekivanja recipročnosti. Sánchez je izabrao put 'globalnog lidera progresivizma' i konfrontacije s Trumpom, sad plaća cijenu u obliku 'praznih stolica'. Slične stvari događale su se i drugim zemljama koje su se previše udaljile od konsenzusa.

Španjolska ostaje važna europska ekonomija i članica EU/NATO-a, ali ovakvi signli slabe njezin utjecaj. Dugoročno, birači i tržišta će pokazati je li ovaj smjer održiv. Politika vanjskih poslova bez snage i savezništva brzo postane skupa retorika.

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0