General zbora Stanko Sopta obratio se u subotu nazočnima na svečanoj akademiji  organiziranoj u prigodi  obilježavanja 25. obljetnice utemeljenja HVO-a. Njegov govor prenosimo u cijelosti.

>>

"Vjerujem da smo mi, kojima je dragi Bog danas udijelio milost prisjećanja na ljubav, koju smo kroz žrtvu prinosili na oltar slobode Hrvatskog naroda, vrijedni tog milosrđa koje nas obvezuje i opominje!

 Draga hrvatska braćo, dragi prijatelji, u ovom svečanom trenutku prisjetimo se svih, po čijoj žrtvi mi nastavljamo svjedočiti, tisućljetnu povijest i boriti se za dostojanstvenu budućnost svojeg naroda!

Iskreno Vas sve pozdravljam, na čelu s gospodinom Draganom Čovićem, hrvatskim članom Predsjedništva BiH, predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora i predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice BiH, danas na 25. obljetnicu Hrvatskog vijeća obrane.

Ovih dvadeset i pet godina je tek četvrt stoljeća, i nije neko veliko, a niti neko malo vrijeme. U dvadeset i pet godina se čovjek rodi, završi škole, osnuje svoju obitelj i počinje samostalno živjeti. U tom se vremenu može zaboraviti, ali i na osobit način čuvati sjećanje i spomen na ono sveto i spomena vrijedno. A HVO je sveta, spomena vrijedna i uzvišena povijesna tvorba. Po njemu smo opstali. U njegovu su strukturu utkani životi preko sedam i pol tisuća poginulih bojovnika HVO-a, od kojih mnogi bijahu mlađi od 25 godina, u njemu su još toliko i više smrti nastradalih civilnih žrtava. U strukturi Hrvatskog vijeća obrane mnoge su i ruke i noge, mnogo zdravlja duše i tijela njegovih bojovnika. U njegovoj je strukturi uzdah obitelji njegovih poginulih, tegoba i patnja ranjenih i njegovih veterana.

Bosna i Hercegovina je u ono vrijeme, prije četvrt stoljeća, bila u kolapsu, i stajala u redu za klanje, a sve u račun velikosrpske agresije. Državno vodstvo na čelu s Alijom Izetbegovićem taj rat nije smatralo svojim. Mi Hrvati vidjevši kako pada grad heroj Vukovar isti smo dan osnovali Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, a evo na današnji dan prije 25 godina i Hrvatsko vijeće obrane. Htjeli smo opstati na svojim ognjištima, htjeli smo obraniti gole živote. To i ništa drugo. Vođeni svojim velikim muževima, predsjednikom svih Hrvata dr. Franjom Tuđmanom, vječnim ministrom obrane Gojkom Šuškom i prvim i jedinim predsjednikom HZ i HR HB Matom Bobanom i ostalim političkim prvacima, Hrvata tog presudnog vremena, stali smo na pragu svoga dostojanstva i davali živote za svoje svetinje. Složni kao jedan, spremni kao i uvijek kroz povijest kad je bio u pitanju naš opstanak, goli život i ognjište.

>>

U ovoj se obljetnici prisjećamo svega toga. Stoga iz dubine duše pozdravljam ovdje danas, sa svima nama nazočnu  gospođu Katu Zadro, suprugu legendarnog zapovjednika obrane Vukovara generala Blage Zadre i majku heroja domovinskog rata Roberta Zadre koji je nakon vukovarskog boja došao braniti Hrvate u BiH i položio život na Kupresu. Kata danas predstavlja na desetke tisuća hrvatskih majki i očeva čiji su sinovi i muževi položili život na oltar Domovine. Ponos i tuga kojom svjedoči svoju žrtvu i žrtve svih naših majki i očeva naših obitelji nas sve obvezuje da svojim svjedočenjem i radom ne obezvrijedimo žrtve svih naših poginulih bojovnika suboraca. Naše su majke zlatnom niti rukopisa svoje ljubavi ispisale najljepše stranice u našoj hrvatskoj povjesnici.

Mi u ovoj obljetnici pozdravljamo sve veterane domovinskog rata HVO-a i HV-a, na osobit način pozdravljamo one  koju su se i nakon potpisivanja mirovnih sporazuma nastavili boriti za naše dostojanstvo. Sjećamo se svih nepravedno optuženih, svih tih desetina godina i stotina godina odležanih u Haagu i po drugim kazamatima, a samo zato jer smo se drznuli obraniti svoja ognjišta, jer smo pokvarili nečije planove da nas ne bude. Mi smo u ovoj proslavi itekako sa svima onima koji su i danas u Haagu, sa svima onima koji su na sudskim procesima diljem BiH i Hrvatske i koji ne mogu doći na ovu središnju proslavu 25.obljetnice HVO-a, a u njega su ugrađeni u njega svim svojim životom. Znamo da smo dušom i srcem jedni s drugima. I sad ih se prisjetimo:

generala Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića, Brune Stojića, Jadranka Prlića i Berislava Pušića.

Đure Matuzovića, Zlatana Mije Jelića, Make Radića, Neđe Obradovića, Željka Šiljega, Miljenka Lasića.

Daria Kordića, Ante Jelavića i kroz njih svih onih koji trpe nepravedne progone od strane sudišta BiH.

S dušom i srcem moramo zajedno, kao i prije 25 godina, stati na pragu svojeg dostojanstva i svoje obrane. Jer, inače nas neće biti. U miru ćemo izgubiti ono što smo tolikim životima u boju dobili i pobijedili.

Poštovani prijatelji, s tim mislima sjećanja, poštovanja i jedinstva u ovome našem Danas, još Vas jednom pozdravljam u ime svih nas bojovnika koji smo prošli kroz oganj i kreševo Domovinskog rata i obranili naša ognjišta.

Budimo i dalje ispunjeni ponosom jer smo bili dionici tog vremena pod slavnim stijegom Hrvatskog vijeća obrane i neka nas trajno nadahnjuju plemeniti stihovi Ivana Gundulića, koje ona darova svom hrvatskom rodu i cijelome svijetu!

O lijepa, o draga, o slatka Slobodo,

Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

ne mogu bit plata tvôj Čistoj ljepoti!

ŽIVJELI!"

 

M.M.