Na današnji dan 1934. u Marseilleu likvidiran je kralj Aleksandar I. Karađorđević, zajedno s francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Barthouom, koji je bio tek lakše ranjen, ali je zbog neadekvatne medicinske pomoći iskrvario i umro. Atentat je izveo Vlado Černozemski (Veličko Kerin), pripadnik VMRO-a, u akciji organiziranog od strane UHRO, odnosno Ustaškog pokreta.

Ubojstvo je bilo veliki udarac za jugoslavensku politiku. Aleksandar je bio ključna figura nastanka i opstanka prve Jugoslavije. Kao regent od 1914., a kralj od 1921., nosio je ujedinjenje 1918. i državni kontinuitet kroz nestabilne dvadesete. Vidovdanski ustav 1921. bio je unitaran i centralistički, s jakim otporom u Hrvatskoj i drugdje.

Nakon atentata na Stjepana Radića u Skupštini 1928. i raspada parlamentarnog poretka, 6. siječnja 1929. uveo je osobnu diktaturu, ukinuo stranke, preimenovao državu u Kraljevinu Jugoslaviju i podijelio je na banovine koje su namjerno rezale povijesne granice.

Kao i u drugoj, Brozovoj, Jugoslaviji cilj je bio slomiti nacionalne politike i napraviti jedinstven jugoslavenski narod. Bio je sposoban organizator vojske i države, ali, baš poput Broza, nije riješio nacionalno pitanje, samo ga je privremeno pritisnuo. Ubijen je prije nego što je Oktroirani ustav iz 1931. i kasniji sporazum Cvetković–Maček (1939.) mogli pokazati je li centralizam održiv.

Jugoslavenski diktator Broz Tito nastavio je sličnu antinacionalnu politiku. Obje vlasti su držale jedinstvenu jugoslavensku državu, silom i represijom gušile nacionalne pokrete, s tek minimalnim različitostina: Karađorđevićeva monarhija s dinastijom, vojskom i idejom integralnog jugoslavenstva nasuprot Brozovoj komunističkoj diktaturi jedne partije, revolucionarnom nasilju 1945., nacionalizaciji i kasnijem federalnom modelu koji je formalno priznavao nacije, a stvarnu vlast zadržavao u vrhu KPJ/SKJ.

Obje Jugoslavije, pokazalo se, bile su katastrofalne po hrvatske nacionalne interese, i jedan i drugi diktator nisu prepustili raspodjelu moći slobodnom političkom natjecanju naroda koji su te države činili.

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0