Uskrsno je DOBA. A u ušima mi još odzvanjaju riječi svjetine: Raspni ga! Prije toga su ti isti Isusa slavili, klicali mu. Ali bilo je to ono vrijeme dok su mislili da će se njime okoristiti. Liječio je, propovijedao, bio slavan. Samo budala bi u takvim trenutcima odlučila biti daleko od njega. Međutim, kad vlast krenu đonom na njega, sve se promijeni. Svjetina u hipu shvati koji je novi trend. I pokaza se bezdušnom i učinkovitom. Ništa naročito novoga. Svjetina je uvijek bila takva i uvijek će takva biti. Pitanje je samo jesmo li njezini članovi ili ne.

Komunistički prvak Buharin otvoreno napisa: »Proleteri nemaju domovine. Jedinu obvezu i dužnost koju imaju proleteri prema domovini jest ne da je brane niti da rade na njezinu unapređenju i slavi, nego nastojanje, da je svim mogućim silama unište.« Nešto slično napisa u Borbi 1922. August Cesarec: »Nijedna nacionalna zastava nije oslobodila i ne će osloboditi radništvo... Radnici! Jedina vaša domovina treba da je vaša klasa i internacionala! Jedini vaš barjak treba da je barjak crven bez ikakvog okvira!« Istina je, gadi mi se ovih dana čitati ove riječi, jer ne želim prljati blagdane, ali život ih je stavio pred nas. Crvenija nam je i internacionalnija domovina nego što se to usuđujemo priznati. Nisu nas osvijestila ni samoubojstva branitelja, čitava jedna brigada. Zbog svoje ljubavi prema domovini prvi su osjetili što se sprema. I nisu mogli izdržati, ne osuđujmo ih zbog toga. Mi smo se dotle ufuravali u trend. Birali smo ih, pljeskali im, zviždali onima koji su se usudili zboriti o domovini, nabacivali se blatom na njih. Kad se kasnije dokazalo da sve to ne stoji, opet smo bili na suprotnoj strani. Nisu u trendu.

I tako, dok mislimo da vladamo stanjem oko nas, zapravo smo kunići, nekada pokusni, nekada jednostavno strašljivi. Komunizam je ostao u našim glavama. Oni svjesni borili su se protiv njega pa su ih uhićivali, ubijali, progonili ih. Mi smo bili pametni pa smo u prikrajku grickali svoj kruh svagdanji i ni u što se nismo miješali. Važno je da tog kruha ima, a ako naiđe i kakva igra, baš će biti dobro. Shvatiše to igrači iz sjene pa nam prikučiše kavanskog šaljivdžiju Mesića, a onda dotjeranog Josipovića. Bili su to samo omoti, sadržaj je uvijek bio isti. Buharinove i Cesarčeve misli bujale su na bunjištu naše gluposti.

Trenutno je u trendu nešto drugo. Htjeli bi da budemo međunarodni zagriženi desničari, oni kojima s pravom ili ne prišivaju nacizam, progon Roma, a podrazumijeva se i Židova. Tu je i napredna Crvena akcija koja se svemu tome suprotstavlja. Trebali bismo se, kao, svrstati na jednu stranu. Čemu? Svrstali smo se devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga smo pobijedili, iako tako nije bilo predviđeno. Svi ovi mimohodi samo su mamac u novu stupicu, svejedno zove li se Zapadni Balkan ili nekako drukčije. Zbog toga i trabunjaju o detuđmanizaciji, zločinima hrvatske vojske, jednakoj krivici... Naša pobjeda u nametnutom ratu velik im je kamen smetnje. Ne mogu do kraja provesti svoje nakaradne misli pa su živčani. Nije tako samo kod nas, nego i po svijetu. Uzmimo SAD za primjer. Prosvjednike protiv nerazumnog bogaćenja jednih i nerazumnog siromašenja drugih jednostavno batinaju. Tko je vidio opirati se u zemlji cvjetajuće demokracije. Usput pokušavaju i zaustaviti Internet. Svašta tamo objavljuju i treba im stati u kraj. Još nisu uspjeli, jer su se mnogi pobunili, ali i dalje rade na svemu. U trendu je tzv. CISPA. Privatne tvrtke i američka vlast trebale bi dobiti pravo da mogu nadzirati bilo koga, bilo kada, koliko dugo žele bez prethodnog upozorenja. Pokret protiv ovog trenda je u tijeku. Molim Boga da uspiju.

Ne pročitah u medijima u hrvatskom društvu, ali pronađoh na internetu. EU se opredijeli za ljude kao pokusne kuniće, jer životinje imaju svoja prava. Nije šala, prošao je prvi travnja. Taj program zove se Esnats. Opravdanje za njega je da će sniziti troškove i dati dostojnu alternativu pokusima na životinjama. Te zahtjeve je, pak, EU postavila u nekim drugim svojim zakonima. S druge strane, vele, veća je djelotvornost istraživanja jer se lijekovi odmah iskušavaju na ljudima. Komu ovo nije dosta i želi više saznati neka ukuca esnats.eu u svoj mrežni pretraživač i imat će što vidjeti.

Nekako mi se čini otrcanim ono pitanje kamo će nas sve ovo odvesti. Ako volimo trendove, čusmo cijenu pa izvolimo. Kuknjava ničemu ne pomaže. Radije zasučimo rukave, sjetimo se pobjedonosnih devedesetih i ne dopustimo da nam se smiju kao pokusnim kunićima i rade s nama što hoće.

Miljenko Stojić