Borba za geostratešku prevlast nad zemljama jugoistočne Europe se pojačava, a po retorici pojedinih političkih predstavnika vlasti nije teško odčitati silnice koje sudjeluju u boju, kao i interese pojedinih velevlasti za pozicioniranjem na području koje otvara pristup Jadranskom moru

Odgovarajući na pitanje, o karakteru buduće presude Haaškoga suda skupini Hrvata iz BiH, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović podsjetio je bošnjačko-muslimanske medije na svoju izjavu tijekom prvoga službenog posjeta BiH, kad je, kako kaže, u parlamentu te zemlje jasno rekao što misli o „pogrešnoj politici Hrvatske prema BiH iz 90-ih godina“. Tada je, naime, izjavio kako „pogreška nije bila samo jednoga naroda i jedne države“ te da je to „bio jedan konglomerat loših politika koje su zemlje s područja bivše Jugoslavije uvele u krvavi rat.”

Takva izjava značila je tada da su za srpske agresivne ratove devedesetih godina podjednako odgovorne napadnute zemlje kao i srpski agresor. A u slučaju BiH, Josipović je svojom izjavom zapravo potvrdio optužnicu Carle del Ponte o navodnoj hrvatskoj agresiji na tu zemlju. Predsjednik RH u svom nedavnom odgovoru ustvrdio je i to kako se u „Haagu raspravlja o odgovornosti pojedinaca, a ne o odgovornosti država“.

Nu Josipovića je demantirao upravo na slučaju hrvatskih generala šef kluba socijalističkih stranaka u Europskom parlamentu Hannes Swoboda, poručivši kako je oslobađajućom presudom Gotovini i Markaču stavljena točka na rasprave o karakteru rata u Hrvatskoj, jer, kako je rekao, presuda prije svega dokazuje da je Hrvatska vodila obrambeni rat.

Ponovnim aktualiziranjem nekadašnje izjave, Josipović ne otežava samo položaj optuženih Hrvata iz BiH u Haagu, nego očituje i svojevrsni otklon prema presudi Haaškoga suda, koji je nedavno oslobodio hrvatske generale Gotovinu i Markača. U ovom slučaju nas ne zanima Josipovićev emotivni stav prema obrambenom Domovinskom ratu, nego politika, ako se doista radi o ozbiljnoj diplomatskoj izjavi, koja se iza nje skriva.

Da je sud možebitno prihvatio „nerazborite“ del Pontine optužnice, pitanje je kakva bi bila daljnja sudbina hrvatske države. Upravo zato je, nakon oslobađajućih presuda Gotovini, Markaču i Hardinaju, u Srbiji i pokrenuta gotovo neviđena kampanja protiv hrvatskoga naroda, Republike Hrvatske i Kosova, a koja je kulminirala javnim spaljivanjem zastave Sjedinjenih Američkih Država.

Pod dojmom te kampanje i sve agresivnijega pritiska i crnogorski je predsjednik Filip Vujanović u izjavi srpskim medijima ocijenio kako za „etnički progon više od 200 tisuća ljudi tijekom operacije Oluja netko mora odgovarati“ te da državu Hrvatsku smatra obveznom da utvrdi krivce i kazni ih. Tako se Vujanovićeva protuhaaška politička retorika naslonila na nedavno rusko odobravanje povoljnoga kredita Srbiji od 800 milijuna dolara te najave kako će Moskva opremiti srpsko ratno zrakoplovstvo sa 16 novih migova 29, što pokazuje određenu državnu nestabilnost Crne Gore, a u okolnostima sve snažnije ruske nazočnosti u Srbiji i moguće skretanje s već utvrđena atlantskoga puta te države.

Podvojenost i kolebanje Crne Gore trebalo bi potaknuti hrvatsku vladu da u dogovoru s novom crnogorskom vladom pokrenu pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu postupak razgraničenja u Bokokotorskom zaljevu, zašto su kao dvije susjedne države zainteresirane i Hrvatska i Crna Gora, a radi stabilnosti Jadranske inicijative Sjedinjene Države i Europska unija.

Osim prometne povezanosti jadranske i jonske obale sa zemljama Europske unije, jadranski prometni koridor iznimno je važan i za kopnenu povezanost NATO saveza, pa bi izgradnja Pelješkoga mosta trebala postati i jedno od prioritetnih pitanja u partnerskim odnošajima SAD-a i Hrvatske. Pelješki most nije nikakav hrvatski nacionalistički hir, nego, zbog sve nejasnijih islamističkih pokreta u susjednoj BiH, zapravo jedina sigurna dionica u prometnom povezivanju sadašnjih i budućih članica Nato saveza na južnom dijelu jadranske obale.

Prijetnja novim napadajima na Amerikance radikalnoga islamista Mevlida Jašarevića, već optužena za teroristički napad na američko veleposlanstvo u Sarajevu, nije iznimka, pa samo potvrđuje tenzije sve većih prijetnji u budućnosti, zašto bi se na svom teritoriju trebale pobrinuti bosanskohercegovačke vlasti. Pitanje pak bosnaskohercegovačkoga komercijalnog izlaska na more rješivo je, kao i dosad, već više od jednoga stoljeća, u hrvatskoj luci Ploče.

Premda se potiho već govori o slanju naših migova ne remont, Hrvatska bi svoj zračni prostor najbolje mogla štititi američkim zrakoplovima F16, što je također moguće riješiti u sklopu savezničkih i partnerskih odnošaja Hrvatske i SAD-a.

Borba za geostratešku prevlast nad zemljama jugoistočne Europe se pojačava, a po retorici pojedinih političkih predstavnika vlasti nije teško odčitati silnice koje sudjeluju u boju, kao i interese pojedinih velevlasti za pozicioniranjem na području koje otvara pristup Jadranskom moru.

Mate Kovačević