'Ovdje sam iznad bilo koje politike, odajući počast Josipu Joviću, učinite to i vi, sa svoje strane. Vječna mu hvala. Hvala i vama, a ja nikad svom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu, nisam zazviždao. To je ono što je istina, i zato odajmo počast ovdje upravo za one koji su pali za ovu državu', poručio je okupljenima ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić na obljetnici smrti pogibije Josipa Jovića na Plitvicama.

Svi spontani govori su iskreni pa je za takav uzeti i Ostojićev govor na Plitvicama. U semantičkoj analizi treba pohvaliti Ostojića što se želio podići iznad dnevne politike, poglavito kad su u pitanju žrtve Domovinskog rata  kao što je prva žrtva Josip Jović.  No, Ostojićev emocionalni govor nije uvažio činjenice da politika prema braniteljima nije jedan dan, nije jedan događaj, nije samo obljetnica kad se ministar treba naslikati i nešto prozboriti. Puno je više politika prema braniteljima, osobito kad je riječ o promjenama iz MUP-a i to prema braniteljima. Upravo  Ostojiću opomena trebaju biti Plitvice. Glumac Ostojić šuti o promjenama pravilnika o obilježavanju žrtava stradalih u Domovinskom ratu.  Upravo je i Ostojić pridonio svojim postupcima puno toga po ideološkim napucima te branitelje povrijedio. Isto tako nisu branitelji toliko zatucani da ne prepoznaju glumca na estradi!

Već u drugoj rečenici  svog govora - učinite to i vi, sa svoje strane - čini ministra policijskim ministrom ali s otkazanom poslušnošću nazočnih branitelja koji imaju svoje dostojanstvo, svoje promišljanje, poštuju svoje poginule kolege, svakog od njih, a ne diskriminacijski kako je to učinjeno novim Mupovim pravilnikom.  Kad se govor presluša, a nalazi se na braniteljskom portalu,  zorno se dade razlučiti da Ostojić vješto pokušava manipulirati između zapovijedi i zamolbe, s umetkom umjetnih suza koje mu je bilo 'teško' proizvesti.

Zanimljiva je Ostojićeva rečenica: „A ja nikad svom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu, nisam zazviždao.“  Prvo, aludira na to da su branitelji zviždali, što nije istina! Svako tko želi može pregledati snimku i vidjeti da to nije istina. Ostojić se paranoično bori sam sa sobom, jer se našao u neugodnoj situaciji. Branitelji su mu pokazali koliko ga cijene i što je učinio kao ministar, a što je činio sa svojim specijalnim timom!?  Nadalje je ta rečenica i semantički vrlo jasna, pa i opasna po samog Ostojića.  Što je želio poručiti? Zar je Ostojić želio zviždati Tuđmanu i to na mjestima kao što su Plitvice ili druga mjesta pogibije hrvatskih branitelja? Je li želio zviždati Tuđamnu, ocu Domovine u vrijeme rata? Kada i zašto mu je imao potrebu zviždati?  I bez velike stručnosti – analiziran Ostojićev govor izrečen je u stanju gubitka  moći i očaja – te težnji lažnog uvjeravanja u domoljublje aktualne vlasti!

Milan Vidić