Na Veliki četvrtak ono Juda izda Isusa Krista. Klasika. Prijetvoran pozdrav, poljubac i vlasti mogu uredovati. Isusa razapeše, Juda se sam objesi. Sve jasno. Ipak, nađoše se neki koji opravdavaše Judin potez. Za njih on bijaše junak, pomogao je Isusu, čak odlučno, da postane to što drugi vjeruju. Ista priča nastavi se do dan danas. Nedavno se pojavi u javnim glasilima.

Ali, očito je jadno Judino junaštvo unatoč svim opravdavanjima. Pristojan čovjek drži ga izdajicom i tako će ostati dok je svijeta i vijeka. Usporedimo to sada s hrvatskom stvarnošću. Našu borbu za slobodom zamislili su nazvati udruženim zločinačkim pothvatom. I tražili su među nama onoga tko će je izdati. Na žalost, našao se. Puk je u toj ulozi prepoznao Stjepana Mesića, Ivu Sanadera, Ivu Josipovića, Vesnu Pusić, Vesnu Teršelič i još neke pojedince i udruge. Pozdrav im je na usnama bio »Zdravo slobodo« i poljubac je sablasno odjeknuo. Ostalo je bila stvar rutine. Mogao je početi i naš hrvatski Veliki četvrtak.

Do nas, s ove strane granice, taj poljubac polako stiže. Prođe li tamo sve kako je zamišljeno, lako će ovamo preostalo izvesti po istom naputku. Živcira malo taj Hrvatski narodni sabor. Nikako da rukne uvrijeđeno, neobuzdano muški pa da mu se slomi kralježnica. Kud izabra taj naizgled tihi prosvjed, rastakanje sustava iznutra na način da nikada ne iziđeš iz okvira, a uporno znaš prema čemu stremiš. Očito su naučili lekciju iz događaja prije desetak godina kad su čak tenkovi znali uredovati.

I tako, razotkrivanje na sve strane. Međunarodna zajednica više ni slijepcu ne može prodati svoju svjetlost i čestitost na ovim stranama, a progledali su mnogi i po svijetu. U svojoj zaslijepljenosti skrivena središta moći previše su se izložila, donijela su presudu koja vrijeđa zdrav ljudski mozak. Po internetu se zbog toga množe video prilozi o nevinim hrvatskim generalima i hrvatskoj borbi za slobodu, mladež počinje nositi majice s natpisom »I ja sam član udruženog zločinačkog pothvata«. Što ćeš, neupućena mladež, trebat će je prosvjećivati, samo da se opet vrati nadzor nad javnim glasilima. Progovorilo nešto i u tim novinarima pa su skrenuli s crte.

Moram reći da je progledao i hrvatski narod, iako ga sa svime ovim ne želim vrijeđati. Kad je Stipe Mesić najprije tajno svjedočio na Haaškom sudu, kad se kasnije to otkrilo i dokazalo da je krivo svjedočio, kad su komunisti Haaškom sudu predali nadležnost nad oslobodilačkim pothvatima Bljesak i Oluja, kad je pobjednički hrvatski general morao poput zadnje protuhe bježati iz svoje domovine, kad su ga strpali u tamnicu, kad... hrvatski je narod šutio. Kroz sve to vrijeme dovodio je komuniste na vlast, birao Mesića za predsjednika, nastavio s Josipovićem, slušao cajke i drijemao. Tek kad ova presuda zaprijeti i njemu samome, trznu se. Samo je pitanje: dokle? Želudac mi kaže da ne odgovaram na to pitanje.

Iz svega ovoga moram isključiti hrvatske bojovnike. Tko je jedanput omirisao barut za svoju državu on je nikada ne će napustiti pa ma što mu radili. I prije, dok je narod glavinjao, i sada kad se trgnuo oni su u prvim redovima. Umorni, bolesni, ali s jasnim namislima u srcu. Ne bojim se za njih, bojim se samo da im narod ne da poljubac s Velikog četvrtka. Žao mi je, ali ne vjerujem mu više kao prije. Zbog toga i njemu i sebi dajem ovu priliku. Iskoristimo je i ponovno budimo jedno prešavši u redove branitelja. Nije ovo predstava s glumcima i gledalištem. Ovo je stvarno događanje gdje se nitko ne može skriti. Recom i Documenta prevrću očima. Probudimo li se, ode njihova zarada. A oni, i još neki, mislili su desetljećima živjeti od nametnute hipoteke hrvatskom narodu, kao ono nekada s ustaštvom i Jasenovcem.

Uskrs je, dakle, pred vratima, ako mu se želimo predati.

Miljenko Stojić