EU države članice godišnje izgube 120 milijardi eura zbog korupcije. Za usporedbu - cjelokupni godišnji proračun EU-a iznosi 142 milijarde eura. „Korupcija je bolest koja iznutra uništava europske države i koja izjeda povjerenje naroda u demokratske institucije", izjavila je povjerenica EK za unutarnje poslove Cecilia Malmström na godišnjoj konferenciji Tranparancy International-a (TI). Ona je borbu protiv korupcije nazvala esencijalnom za gospodarsku stabilnost Europe i jako ju smeta nedostatak političke volje.

Sustavno lagati o državnim financijama, o pranju novca, o prijevarama, poreznim malverzacijama i o službenicima koji se obogaćuju javnim novcem – sve to pokazuje kako je i korupcija uzrok sadašnje dužničke krize. Uz stereotipnu sliku korpulentnog grčkog službenika koji uzima milijune od europske pomoći, ili uglađenog talijanskog poreznog inspektora koji će uz dobru napojnicu rado zatvoriti oči. Ovakvi stereotipi nisu pali s neba. Grčka po godišnjem indeksu korupcije TI stoji niže od Kolumbije ili El Salvadora. I Italija, Rumunjska i Bugarska stoje jako loše. Europska financijska pomoć najdraži je plijen korumpiranih službenika.

Ipak, korupcija nije ograničena samo na službenike, kaže Jana Mittermaier, europska direktorica Transparanycy International-a. Iz istraživanja TI, temeljenog na upitnicima i anketama provedenim sa službenicima i poslovnim ljudima, proizlazi da se europski poslovni ljudi redovito mogu potkupljivati. Mittermeier smatra da se i dužnička kriza djelomično može pripisati korupciji. „Viši bankovni menadžeri zlorabili su pruženo povjerenje kako bi poboljšali vlastitu financijsku situaciju. To je u najmanju ruku neetično, a u najgorem se slučaju radi o korupciji. Zbog nedostatka primjerenog nadzora i zbog vrlo bliskih odnosa bankara, nadglednika i političara, više uopće nema transparentnosti."

Rezultat je sve veće nepovjerenje među građanima EU-a (zašto bi ti kao Nizozemac plaćao porez koji će kasnije završiti u korumpiranim grčkim rukama?) i sve manje povjerenja u državne institucije, poduzeća i banke. Korupcija ometa trgovinu i pravosuđe, slabi demokraciju, a građane mnogo košta.
Ipak, zakona ne nedostaje. Različite međunarodne konvencije trebale bi ograničiti pohlepne službenike i poslovne ljude koji se razbacuju novcem. Problem je međutim u tome što mnogi od tih zakona nisu uključeni u nacionalno zakonodavstvo te se premalo pažnje usmjerava na procesuiranje prekršitelja.

Sukob interesa ovdje igra veliku ulogu, kaže Mittermeier. Ona ljude iz javnog sektora koji se zapošljavaju kao lobisti i obrnuto naziva „vratima na okretanje". „Kada je politika toliko isprepletena s bankama i poduzećima, teško je bilo što poduzeti." Dvije trećine Europljana smatra da je korupcija jednostavno dio njihove nacionalne poslovne kulture.
Da bi se spriječilo daljnje širenje korupcije unutar EU-a, Malmström je lansirala „paket protiv korupcije". Njegov najvažniji element je izvješće koje će jednom u dvije godine pokazati napredak u borbi protiv korupcije u državama članicama. Veliki korak, zato što se sada samo države kandidati testiraju na korupciju. Malmström očekuje da će ovaj paket stimulirati države članice za pro-aktivno stajalište te da će države jedna drugu brže upozoravati na razvoj situacije. Ako ne, onda će bolje informirani birači zahvaljujući izvješću na izborima kazniti svoje političare, nada se ona.

Prvo EU-ovo izvješće o korupciji trebalo bi se pojaviti 2013. Predstavnik stranke SP u EK, Dennis de Jong, smatra da će to trajati predugo: „Sada kada tim državama dajemo toliko mnogo novca, trebali bismo biti sigurni da će taj novac biti dobro utrošen." Zato bi De Jong radije odmah organizirao „taskforce za borbu protiv korupcije", koja bi pomagala pri procesu reformiranja u Italiji i Grčkoj.
„Budu li države štedjele na plaćama policajaca, koji i tako ne zarađuju puno, to će korupciju učiniti privlačnijom." De Jong također smatra da se podrška mora pružiti nevladinim udrugama i slobodnim medijima. „Nema boljeg lijeka protiv korupcije od kritičnih građana koji traže promjene", smatra De Jong.

I Mittermeier podržava kritičko držanje građana. Događaji u arapskom svijetu, gdje se narod pobunio protiv korumpiranih vođa, idu u prilog tomu. Ona se ipak ne nada da će se korupcija brzo smanjiti. „Nova uloga mladih gospodarstava na svjetskom tržištu upravo će utjecati na povećanje prakse potkupljivanja." Mittermeier nema čarobnog lijeka. Radi se o boljem pristupu informacijama, o većoj transparentnosti, ali, u prvom redu, o kulturnom okruženju: „Ljudi moraju najprije postati svjesni da je korupcija veliki zločin protiv društva."

Marjolein van de Water  / De Volkskrant / HKV /