Dva jasna bloka koja postoje još od Jaruna 1989. godine, u ova vremena su se iskristalizirala točno kod glasanja o Istanbulskoj konvenciji. Sve se još upotpunilo nizom iritantnih anacionalnih poteza koji su u prvom redu eksplodirali u kulturi, kao i apsolutnom šutnjom na upravo birtaške provokacije koje je nacija doživjela od Milorada Pupovca. 

Vrijeđao nas je svojim postupcima, svojim drčnim držanjem, a da nas nitko iz vlasti kao vrijeđanu naciju nije branio. I to se zapamtilo! Jer, se to ne može zaboraviti! U naciji koja je jučer bila u pravom ratu koji je počeo sličnim provokacijama! Na svim tim temeljima niknuo je Škoro, na svim tim temeljima niknuo je otpor, na tim valovima dolaze protivnici Andreja Plenkovića.... 

Nacija, nacija je znate, emocija, nacija je skup istovjetnih pravila u jednom društvu, skup izrečenih i neizrečenih zakletvi, može nekome djelovati primitivno, većini djeluje moderno i ponosno, nota bene još smo na tom stupnju razvoja... nacija, to je tradicija, krvava tradicija, nacija to su vrijednosti za koje se ginulo, nacija, to je skup omerti koje se ne diraju. Nacija, to su stoljeća uglavnom suza i muka i na to se  u znak poštovanja samo i jedino prigne glavom. To se ne mijenja. Naime, u to se ne dira. Kad se takne, naravno da sve gori! 

U našem slučaju, sve skupa je još izravno skopčano s crkvom i njihovim vrednotama, te zajedničkom povijesnom mukom. Zajedničkom prošlošću. I zajedničkom budućnošću. Crkvu se vani gura u muzej, već je tamo strpana u mnogim zemljama, a nestankom s vlasti hrvatske opcije, taj je put zagarantiran i ovdje. Skinite HDZ s vlasti recimo dva mandata i nema nikakve dvojbe  da će ljevica raskinuti Vatikanske ugovore! Nikakve! Jer, taj se bezbožni huk već čuje! Pa mi smo zaboga već došli do legalizacije sotonske Josipovićeve teze da su 1945. godine poklani fratri na Širokom Brijegu bili legitimni vojni cilj! I zato kad god spominje Tuđmana, Plenković je pozvan braniti Tuđmanovu ostavštinu i na ovakve teze stati u Tuđmanov rov i reći Josipoviću: Nećeš razbojniče! I nacija bi to i te kako knjižila... kao što knjiži šutnju na ovu i one Pupovčeve provokacije...

U takvoj situaciji, s takve protekle tri i pol godine najjednostavnije bi bilo reći da se izvoli kompletna Plenkovićeva ekipa uključujući i kapetana izbaciti sa scene, postaviti novu ekipu, pokucati na vrata Škori, zaboraviti njegove rane radove i samo pričekati jesen da se pobijedi na izborima! Ali, neće tako ići. Čak ni 1990. godine tako nije išlo. Kao niti jedne godine nakon toga. Taj model u HDZ-u nije moguć u prvom redu zbog same Tuđmanove ostavštine i temelja koje je on ostavio i tu je Plenković apsolutno u pravu. Tuđman je HDZ napravio od dva čvrsta bloka gdje je lijevi uvijek bio jači, brojniji i držao veće konce ukupne vlasti, a vrijeme je jačanju te podjele samo pogodovalo. 

Taj mogući model smjene kompletne aktualne ekipe HDZ-a, osim toga ne osigurava HDZ-u ostanak na vlasti, što primarno zanima svakog načelnika u HDZ-ovoj općini, jer mu SDP-ovac koji bi vraćao partizanske spomenike i crkvu gurao u sakristiju već puše za vratom. To je prava Hrvatska. Ono drugo je salonska Hrvatska ispred ovovremenih kazališnih kavana. Dakle, pitanje svih pitanja u ovim unutarstranačkim izborima u konačnici jest samo jedno: tko je taj i tko su ljudi koji mogu zadržati HDZ na vlasti kako bi time spriječili dolazak SDP-a i zajapurene ljevice na vlast? Tko je taj? Odgovor na to pitanje nije lagan kako se danas čini u svakoj hrvatskoj birtiji!

Žurim reći da su promjene u HDZ-u apsolutno potrebne i da o tome dvojbe nema. O tome pišem kad god me se pusti, sve ove godine. Andrej Plenković mora shvatiti da je griješio i da bez ispravljanja tih grješaka HDZ neće dobiti izbore. Ne prihvati li promjene i izađe li bez  kadrovskih, ali i političkih odnosno ideoloških promjena na izbore, izgubit će sigurno, svaka matematika to govori. Dakle, bez prihvaćanja promjena Plenković i takav HDZ sigurno gube. Dakle, kako pobijediti na parlamentarnim izborima, to je  pravo pitanje čiji se odgovor sada slaže na unutarstranačkim izborima u HDZ-u? Jer ostanak na  vlasti, odnosno osvajanje vlasti na parlamentarnim izborima je zapravo svim frakcijama HDZ-a jedini puni i pravi cilj. The name of this game! To je pitanje svih pitanja.

Izgubi li primjerice kompletna Kovačeva garnitura i pobjedi li Plenkovićeva ekipa do zadnjeg čovjeka, to iz perspektive parlamentarnih izbora znači sve samo ne garantiranu pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima. Ostane li sve po starom, Škori će akcije silno porasti i HDZ će imati istih onih problema koje je imao na predsjedničkim izborima. Imali smo europske izbore, i da su slučajno sve desne stranke išle zajedno, HDZ bi već tada doživio debakl. Ta se činjenica ne može ignorirati.  Nije išlo. Možete i sad ići na izbore glavom kroz zid, ali opet neće proći.

Na predsjedničkim izborima bila je slična priča koja je završila fantastičnim Škorinim uspjehom koji pak govori ono što se ne želi čuti: da je vojska HDZ-ovaca glasala za Škoru! Ne vidjeti to, znači biti slijep kod zdravih očiju. Dakle, stara formula definitivno neće proći. Ne bude li HDZ na parlamentarnim izborima imao sve frakcije na listama, ne krene li na izbore u dobroj mjeri s naglašenim desnim kadrovima ili će slijediti novi izbori ili će se nuditi koalicija sa SDP-om, to je realnost. Pobijedi li pak do kraja Kovačeva opcija i bude li Plenkovićeva lista potučena do nogu, niti to neće jamčiti pobjedu HDZ-a na izborima. Jer, HDZ-ovi birači nisu samo klasični desničari. Tuđman je to gospodo od prvog dana tako postavio! I tu je Hasanbegović u pravu kad govori o hrvatskoj povijesti i povijesti HDZ-a! 

Nisu slučajno Manolić, Mesić, Šarinić, Gregurić i kako li se sve ne zovu likovi s lijevog krila bila na čelu države i u Tuđmanovo vrijeme. Mate Granić najdugovječniji ministar vanjskih poslova! Mirko Galić na čelu televizije! Ivica Vrkić na čelu HRT-a! Mladen Vedriš i Mikša na čelu Zagreba! Nije ih Račan postavio, nego Tuđman. Dakle, Tuđman nije HDZ napravio po mjeri  hrvatske desnice. Ne možete tu tradiciju, te ljude, njihove lobije i pristaše sad gumicom pobrisati, pogotovo ne sad kad su sjeli u sve moguće hrvatske institucije. Možete se s njima dogovoriti, možete tražiti ustupke, ali ih pomesti sa scene ne možete. Niste mogli hrvatsku državu bez njih stvoriti pa kako bi ih sada mogli pomesti Kovačevom metlom? 

Pobjedom pak kompletne Kovačeve ekipe smanjuje se manevarski prostor Škori i opet se ukupno ne dolazi do 50 posto biračke podrške. Dapače, dolazi do gužvanja na desnici i kreće borba za iste glasove. HDZ se odmiče od centra i na desnici se bori za glasove sa Škorom! I opet se otvara put Bernardiću u Banske dvore. Jedina opcija unutarstranačkih izbora koja bi gotovo jamčila pobjedu na parlamentarnim izborima je djelomična pobjeda jedne i druge frakcije u HDZ-u. U ovom trenutku prva  istraživanja govore da je posve realno očekivati pobjedu Plenkovića pred Kovačem, ali i da je realno očekivati izbor Davora Ive Stiera u vrh stranke, kao i vrlo vjerojatni izbor Penave u vrh stranke. 

Mjesec dana prije izbora nezahvalno je nagađati i pitanje je koliko su te ankete vjerodostojne, ali rasplet ove drame koji bi išao u tom smjeru u ovom trenutku se iz perspektive parlamentarnih izbora čini optimalnim. Da Plenković shvaća da se ne može po starom, vidi se iz imena ljudi koje je stavio u sam vrh svog tima. Medved, Krstičević, Zdravka Bušić, svakako nisu ljevičari i ne bi se sutra posramili stati pred bilo koji trojac Škorine ili neke druge ekipe na desnici. Plenković sad evidentno razumije da ne može voditi stranku bez desnog krila i time ne samo da ispravlja svoju grješku nego se u osnovi vraća postulatima na kojima je HDZ egzistirao i ne samo za vrijeme Sanadera, pa dobio dva mandata. 

Ulaskom, odnosno povratkom u sam vrh HDZ-a moralnog i principijelnog Stiera i primjerice Penave, uz visoko pozicioniranu spomenutu Plenkovićevu trojku, Plenković s jedne strane može istrčati na svaki derbi na desnici, ali pri tom temeljem vlastitog autoriteta zadržavati onaj dio desnog centra koji primarno želi biti centar. To su one silne "domobranske" biračke bojne koje su nekad tvorile HSLS (dobio je 25 mandata 2000. godine!) ili čak onaj rani Savkin HNS kojima danas odgovara samo onaj HDZ koji se drži čvrsto centra. 

Ta sinergija, zadržavanja centra i vraćanje povjerenja vlastitim desnim biračima s provjerenim desnim kadrovima, to je formula koja jedina može HDZ zadržati na vlasti. S kim? Sa Škorinom desnicom, što god to značilo. Naime, za sada Škoro nije uspio uvezati desne stranke, kuloari tvrde da niti neće. Naime, Most i Suverenisti odbijaju pod svaku cijenu opciju da se stave na Škorinu listu bez isticanja stranačke pripadnosti njihovih kandidata. To im ne odgovara politički,  još manje financijski jer sav novac koji se dobiva od zastupnika ostaje Škorinoj listi. Dakako, tu su moguće varijacije na temu, ali vrijeme prolazi, nikakvog približavanja stavova za sad nema, pa kuloari pronose da će Most u Rijeci ići  s listom koju će nositi popularni vjeroučitelj Marin Miletić, dok se u Mostu glede zagrebačke liste ozbiljno razmišlja o tome da se Nini Raspudiću ponudi politički angažman. Ta činjenica da su stranke krenule same formirati vlastite liste najbolje govori da Škoro nije uspio formirati zajedničku listu.

 

Tihomir Dujmović / Direktno

Share
0