HTV je prikazao prve dvije epizode dokumentarnog serijala “NDH” s potpisom historičara Hrvoja Klasića. Osobno sam iznenađen Klasićevim temeljnim stajalištima na tragu jedne moje raščlambe iz 1989. godine u povodu stogodišnjice rođenja poglavnika Ante Pavelića.

Naime, u članku „Dr. Ante Pavelić (1889-1989) – život i djelo“ kojega je objavilo više emigrantskih glasila, među ostalim i HOP-ovska „Hrvatsko pravo“ iz Valencie i „Nezavisna Država Hrvatska“ iz Toronta, cilj mi je bio povijesno kontekstualizirati djelovanje Ustaškog pokreta (pravim nazivom: Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija, skraćeno UHRO) od njegova osnivanja 7. siječnja 1929. do 10. travnja 1941.

(vidi privitak: „Dr. Ante Pavelić (1889-1989) – život i djelo“ – „Hrvatsko pravo“, Valencia, ožujak 1989.; „Nezavisna Država Hrvatska“, Toronto, travanj 1989.; „Hrvatski tjednik“, Melbourne, 27. srpanj 1989.)

Kao i Klasić u prvoj epizodi, ustvrdio sam da je osnivanje Ustaškog pokreta bilo potpuno legitimno s obzirom na žestinu terora kojega je beogradski režim provodio nad hrvatskim narodom od same uspostave jugoslavenske države 1. prosinca 1918., posebice nakon ubojstva hrvatskih zastupnika na čelu sa Stjepanom Radićem u beogradskoj Skupštini 20. lipnja 1928. i proglašenja Trećejanuarske diktature 3. siječnja 1929.

Klasić u drugoj epizodi, kroz usta više talijanskih, srpskih i hrvatskih povjesničara, kao i ja u navedenom članku od prije trideset i dvije godine, zastupa tezu da Ustaški pokret nije bio ni javno ni tajno prožet bilo kakvom ideologijom, pa ni fašističkom, nego se vodio isključivo nadideološkim i nadstranačkim revolucionarnim nacionalno-osloboditeljskim načelima, sve do dolaska na vlast u travnju 1941.

Naravno, ne treba biti naivan kad su u pitanju Klasićevi konačni ciljevi, pa možemo pretpostaviti kakav će biti nastavak njegova serijala, ali treba priznati da je u prve dvije epizode napravio značajan iskorak u hrvatskoj neojugoslavenskoj historiografiji. Suočivši se s povijesnim činjenicama koje više nije moguće nijekati, priznao je legitimitet ideji osnivanja Ustaškog pokreta i povijesnu činjenicu da Ustaški pokret praktički do travnja 1941. nije imao ni fašističkih kao niti antisemitskih natruha.

Da se vratimo mome prikazu iz 1989. godine kojega sam završio konstatacijom da bi bez Ante Pavelića i Ustaškog pokreta „bili siromašniji za spoznaju o ostvarljivosti ideje hrvatske državne samostalnosti i neovisnosti“.

Urednik „Hrvatskog prava“ Josip Biošić, inače emigrant s Janka Puste i Lipara te ustaški bojnik za vrijeme NDH, kao i urednik „Nezavisne Države Hrvatske“ Srećko Pšeničnik, inače zet Ante Pavelića, vrlo pohvalno su se izrazili o mome prikazu, iako su jedan i drugi vrlo dobri znali zašto sam se zaustavio na 10. travnju 1941.

Biošić mi je zahvalio „na liepoj i sadržajnoj suradnji“, a Pšeničnik „na liepom članku o Poglavniku“.

(vidi privitak: pisma Josipa Biošića i Srećka Pšeničnika)

Novinar tadašnjeg zagrebačkog tjednika „Starta“ Aleksandar Vojinović zamjerio mi je što prikaz djelovanja Ante Pavelića i Ustaškog pokreta nisam produžio i na razdoblje nakon 10. travnja 1941. Moram priznati da to namjerno nisam uradio zato što sam smatrao da bi to štetilo hrvatskoj državotvornoj ideji u predvečerje raspada Jugoslavije.

No, izgleda da će me, svaki na svoj način, neojugoslavenski historičar Hrvoje Klasić kao i neki nadobudni „ustašoidi“, ali po mjeri Milorada Pupovca, Ive Goldsteina, Andreja Vučića i Efraima Zurofa, natjerati da se pozabavim i razdobljem djelovanja Ante Pavelića i Ustaškog pokreta nakon 10. travnja 1941.

(vidi privitak: Podmetanja "ustašoida" po mjeri Milorada Pupovca, Ive Goldsteina, Aleksandra Vučića i Efraima Zurofa, "Hrvatski tjednik", Zadar, 2021.)

 

Bože Vukušić / Facebook

Share
0