Ne trebamo posebno istraživati i dokazivati kako je Pupavac bio i ostao notorni apologeta četničkih okupatora Hrvatske, ne trebamo elaborirati i dokazivati da Pupavac nikada nije želio Hrvatsku. Ne trebamo dokazivati da je Pupavac želio Veliku Srbiju, ne Jugoslaviju, jer velikosrpska agresija na Hrvatsku nije imala za cilj spašavanje Jugoslavije! Jugoslavija nije ni napadnuta od strane Hrvatske da bi se morala spašavati.

“Meni u kabinet pojavio se Milorad Pupovac. Došao je, kako on zna, snužden, silno zabrinut za dvojicu srpskih liječnika koja su uhapšena i zatvorena. Tražio je od mene da interveniram kod Đure Brodarca. Tada sam mu dao prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode Šretera, a ja ću s Brodarcem pokušati dogovoriti puštanje srpskih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji: ‘Dobro, idemo u akciju odmah!’- odgovorio je. Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenih Srba u Pakracu. Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći”, dio je ispovijesti Slavka Degoricije čiji je nastavak i više nego šokantan.

Vrlo detaljno opisuje kako je sa Đurom Brodarcem odmah ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao vidjeti što je Pupovac odradio od dogovorenog.

“Sada više nisam siguran je li prošao dan ili dva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ‘Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam.’ Pitao sam ga: ‘Zašto?’ ‘Ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera”.

A onda Slavko Degoricija otkriva nešto uistinu šokantno. Milorad Pupovac je lagao:

“Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od UNPROFOR-a da je Šreter mrtav, lividiran već više od mjesec dana! Doznajem i to da ga Srbi ni jednog dana nisu koristili kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali tako da su mu polomili obje ruke. Pupovac nikad nije imao potrebu ispričati mi se za ovu laž”, piše Degoricija u svojoj knjizi koja je izdana prije sedam godina, a Pupovčeve isprike još nema…

Danas taj isti Pupavac, debelog đon obraza, besprizorno, ponovo bez trunke stida, napada dr. Hasanbegovića, sa saborske govornice šalje poruke verbalnog i stvarnog rata i onako demagoški, čudi se kako već nije došlo do nasilja, nasilja koje on zapravo potiče i silno želi.

U najmanju ruku, u slučaju dr. Šretera, radi se o zataškavanju eklatantnog ratnog zločina, a šutnja je znak odobravanja! Odobravanje i zataškavanje jednog zločina protiv humanosti u slučaju dr.Šretera znači odobravanje sveukupne četničke agresiju na Republiku Hrvatsku. Ne trebamo posebno istraživati i dokazivati kako je Pupavac bio i ostao notorni apologeta četničkih okupatora Hrvatske, ne trebamo elaborirati i dokazivati da Pupavac nikada nije želio Hrvatsku. Ne trebamo dokazivati da je Pupavac želio Veliku Srbiju, ne Jugoslaviju, jer velikosrpska agresija na Hrvatsku nije imala za cilj spašavanje Jugoslavije! Jugoslavija nije ni napadnuta od strane Hrvatske da bi se morala spašavati.

Velikosrpska agresija imala je za cilj stvaranje Velike Srbije i to Pupavac nije nikada osudio ni deklarativno ni konkretno. Naprotiv, svim svojim tajnim i javnim postupcima to je podgrijavao, podržavao, a to isto čini i danas proizvodnjim ustaša zbog navodne ugroze srpske manjine u Hrvatskoj.

Napadati dr. Zlatka Hasanbegovića u Hrvatskoj koju Pupavac nikada nije iskreno priznao ni želio, napadati bilo kojeg Hrvata, a imati takvu hipoteku na glavi doista je besramno. No, bili bi naivni kad bi pomislili kako se Pupavac uopće ima čega stidjeti, on tu psihološku kategoriju u svojoj duši nema, on je cijepljen od poštenja, istine, a za razliku od nikole Tesle, Hrvatska nikada nije bila njegova domovina i ne će nikada ni biti.

Dobra mu je ustaška kuna, ustaško sveučilište, dobar mu je život u ustaškoj državi, dobro je što ustaška država ima Predsjednicu kojoj može piskarati pisma i žaliti se kako su ga silno uvrijedili povici u kojima ga nazivaju četnikom i povici „za dom spremni“, povici slučajnih prolaznika koji ga očito ne vole.

U Hrvatskoj demokratskoj državi dozvoljeno je ne voljenje! Zakonom taksativno nije zabranjen pozdrav „za dom spremni“ osim u slučaju, ako se dokaže kako se tim pozdravom izaziva rasna i međunacionalna netrpeljivost i ako se narušava javni red i mir.

U Hrvatskoj državi postoje sudovi i onda onaj koji se nađe uvrijeđen i iznenađen, prijavi sudu slučaj rasne i međunacionalne netrpeljivosti, sudu prijavi narušavanje reda i mira i tada sud odlučije jeli toga bilo ili nije. U Hrvatskoj se ne pišu pisma radi medijskog raspirivanja strasti kako ih je pisao J.B.Tito, Pupavčev učitelj demagogije.

O tome ne odlučuje ni Predsjednica, ni Vlada ni Sabor! Odlučuju sudovi!

A kad sudovi ne će,odlučuje „HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE“!

Vesna Pusić, Stipe Mesić i Milorad Pupovac radili su protiv hrvatskih nacionalnih interesa i stajali na strani Srbije.

Prema odluci „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta“, za Vesnu Pusić, Milorada Pupovca i Stjepana Mesića, sada je donesena i službena presuda – njihovo djelovanje bilo je usmjereno protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, u Drugom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa, činili su: Zvonimir Šeparović – predsjednik, Zdravko Vladanović – glavni tajnik te članovi Vijeća: Nikola Debelić, Ante Beljo, Vladimir Iljkić, Josip Jurčević, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Željko Olujić, Josip Pecarić, Zdravko Tomac i Đuro Vidmarović.

Najzanimljivije sa sjednice Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koja je održana u subotu u dupkom punoj maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, bilo je izlaganje Nenada Vlahovića, predsjednika Srpske pravedne stranke, koji je iznio dokaze o financijskim malverzacijama Milorada Pupovca, predsjednika Srpskog narodnog vijeća!

„Vlahović jedan je od primjera srpske lojalnosti domovini Hrvatskoj. Rođen je u Garešnici, bio je moj student, a Domovinski je rat proveo u Hrvatskoj te je oba svoja sina uputio u Hrvatsku vojsku. I u svojoj knjizi o Hrvatskoj tužbi protiv Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, pisao sam da postoji druga Srbija, poštena i čestita.“-rekao je prof. emeritus Zvonimir Šeparović.

Gospodin Nenad Vlahović šalje nam jednu sasvim drugačiju sliku o hrvatskim državljanima srpske narodnosti. Šalje nam sliku iz osobnog iskustva iz iskustva svojih sinova, branitelja u Domovinskom ratu, šalje nam istinitu sliku o srpskoj nacionalnoj manjini koja ne priznaje Pupovcu ekskluzivno pravo zastupanja srpskog naroda u Hrvatskoj!

Naprotiv dobili smo istinitu sliku o Pupavcu iz redova njegove populacije, sliku o Pupavcu koji je uživao u hladovini „četničkih šubara“ dok su njegovi etnički sunarodnjaci s puškom na srpskom ramenu branili svoju Domovinu Hrvatsku. Bilo ih je oko 10 000!

Gospodin Nenad vlahović, uvaženi je član HNES zajedno samnom, zajedno sa svim uglednim, poštenim i časnim akademskim građanima Republike Hrvatske i ima našu punu podršku u nastojanjima iznošenja istine o statusu srpske zajednice u Hrvatskoj, istinu o njihovim stvarnim željama i potrebama potpune integraciju u hrvatsko društvo, koju još uvijek opterečuju hipoteke i kontrroverze iz Domovinskog rata.

Upravo tu integraciju na eklatantan način spriječava Milorad Pupovac svojim pismima i zazivanjem verbalnog građanskog rata s govornice Hrvatskog državnog sabora koju redovito koristi za raspirivanje mržnje u interesu velikosrpskih pretenzija.

Četnik, Milorad Pupavac, nije ni jednim redkom, ni jednom rečenicom osporio etičku presudu HNES-a koji ga je osudio za veleizdajničke radnje. Nije tužio HNES za nanešene duševne boli, nije tužio Nenada Vlahovića, nije tužio nikoga iz sudskog vijeća HNES-a, nije se požalio Predsjednici, nije obavijestio tisak o grubim nasrtajima na njega.

Zašto? Nema argumenata oboriti neoborivo! Nema „muda“ suočiti se s „trustom mozgova“ koji su osim intelektualne nadmoći nad njim, daleko nadmočniji u ljubavi prema Domovini, ljubavi prema istini, nadmočniji u zaštiti nacionalnih interesa Republike Hrvatske.

Jedino osuđeni zločinac Tito ima opravdanje što nije tužio HNES! On je mrtav, Bogu hvala! Ali nitko od osuđenih imena nije se usudio ni tužiti ni polemizirati sa HNES-om, jer svaki takav pokušaj unaprijed je osuđen na njihovu propast. Boje se istine!

I onda istinu zataškavaju!

Svi njihovi mediji, a svi su njihovi, dobili su zabranu izvještavati o eklatantnim primjerima napada na Hrvatsku i primjerima veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa. HNES je pod svojevrsnim embargom, upravo onakvim kojega nam je smjestio Budo Lončar kada nam je najviše trebalo oružje za obranu Domovine. Istina je oružje, HNES je oružje i zog toga smo i danas pod istim,Budinim embargom.

Ako se Pupavac osjeća ugrožen i nesiguran u demokratskoj Hrvatskoj ima obilje dobrog posla i na drugim mjestima! U susjednoj Srbiji, zašto ne, u ovom valu iseljavanja hrvatske pameti?

Preporučam mu njegovo prirodno okruženje u predizbornoj kampanji četnika Vučića, preporučam mu kandidaturu za glasnogovornika zločinca Šešelja koji želi u srpski parlament umjesto u Hag na robiju.

Ali bojim se da ni notorni četnički vojvode ne žele veleizdajnike u svojoj blizini!

Kazimir Mikašek-Kazo

Share
0