Javna je tajna da istaknuti članovi SDP-a pažljivo promatraju nominacije predsjedničkih kandidata u HDZ-u. Možda to rade zato jer iščekuju hoće li kandidat ideološki blizak SDP-u nastaviti voditi stranku i nabaciti im još neku pobjedu bez puno truda, ili će biti u problemima ako na njih krene HDZ bez bilo kakvih dodirnih točaka s Koalicijom narodnog sporazuma, Mikom Tripalom, Vesnom Pusić ili Miloradom Pupovcem.

Običnog člana HDZ-a ne zabrinjava grickaju li SDP-ovci kokice, koliko ih brine činjenica da su već par puta u SDP-u otvorili pjenušac slaveći više pobjeda koje im je HDZ doslovno poklonio. Športskim rječnikom kazano, mnogi u HDZ sumnjaju da neki u vrhu stranke namjerno zabijaju autogolove i podmeću noge svojim igračima. Pri tome ukazuju na činjenicu da mnogi članovi užeg tima okupljenog oko Andreja Plenkovića godinama ne obraćaju pažnju na aktivnosti vrha SDP-a i HNS-a, te Milorada Pupovca, nego su se usredotočili na medijska kompromitiranja osoba iz vlastite stranke ili s djela desnog političkog spektra. Naravno, sve to utječe na rejting stranke koja je u protekloj godini izgubila dvoje izbore – one za europski parlament i predsjedničke.

Sudeći prema pisanju medija, Zoran Milanović uzima za svojeg savjetnika bivšeg obavještajca koji je trenutno savjetnik aktualnog ministra unutarnjih poslova iz HDZ-a.

Vodeći se također športskim rječnikom, možemo li zamisliti da jedan trener ima savjetnika koji ga savjetuje prema uputama predsjednika suparničkog kluba? Zašto aktualni ministar unutarnjih poslova primjerice nije uzeo nekog savjetnika kojeg bi mu preporučila njegova predsjednica, nego godinama ima savjetnika koji je, kako se čini, „pupčanom vrpcom“ vezan s određenim osobama iz vrha SDP-a?

Sumirajući rečeno, rijetko koga više čudi što glasači sve otvorenije traže druge političke opcije, a čini se da će se takav trend i nastaviti i dalje. Posljednje ankete pokazuju da rejting HDZ sve više pada, te da birači shvaćaju kamo sve ovo vodi.

Kroničari događaja u HDZ-u podsjećaju i na razdoblja kad je konzervativna opcija u vrhu HDZ-a bila dominantnija. Tada, naime, nitko nije tako brutalno napadao lijevo krilo stranke, niti išao na kompromitaciju istaknutih pojedinaca.

Primjerice, sadašnji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković našao se na listi HDZ-a za Europski parlament u vrijeme dok su stranku vodili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Nitko, pa ni Plenković, ne može navesti niti jedan primjer njegove opstrukcije, niti blokade. Međutim, nedavni slijed događaja pokazao je suprotan primjer. Kad Plenković sastavlja listu, primjerice za EU parlament, on uopće ne vodi računa o ravnomjernoj zastupljenosti ključnih skupina članstva. Na koncu, takav pristup glasači honoriraju, a stranka plati ceh.

U posljednje vrijeme svjedoci smo utrkivanja u javnim potporama aktualnom predsjedniku HDZ-a, što mnoge navodi na zaključak kako je riječ o običnom „kupovanju mjesta na nekoj od budućih izbornih lista“. Međutim, na koncu će svoj sud o tome opet dati birači.

Neki mediji su prošli tjedan prenijeli rezultate ankete koju je o kandidatima za predsjednika HDZ-a provela neka agencija. Nejasno je, međutim, koliko su takva ispitivanja vjerodostojna i čemu uopće takva anketa služi?

Već je bilo nekoliko izbora i prijedloga referenduma u kojima su hrvatski državljani jasno poručili Plenkoviću kako vodi stranku i tu ne treba nikakva anketa. Glasači HDZ-a su jasno pokazali da im Plenkovićev način vođenja političkih procesa ne odgovara. Stoga nije dobio niti jedne izbore počevši još od izbora za Ličku županiju, preko europskih do predsjedničkih. U anketi su trebali obuhvatiti bivše glasače HDZ-a koji su napustili stranku u posljednje tri godine. Glasače, koji u biti jedini ocjenjuju nečiji politički program, pa tako i Plenkovićev, su trebali pitati koliko će ih još otići od HDZ-a ako sadašnji predsjednik ostane i nastavi provoditi dosadašnju politiku te na proklamirani način voditi stranku.

Prijelomna točka za Plenkovića bio je prijedlog referenduma za koji je prikupljeno oko 380.000 potpisa a Plenković ih je sve odbacio kao da se ne radi o glasačima HDZ-a. Umjesto da prigrli svoje birače, pohvali njihov trud i podupre obiteljske vrijednosti, on ih je, preko Lovre Kuščevića, omalovažio da se ne znaju čitko potpisati, da bi nakon toga podržao Jelenu Veljaču koja s ideoloških pozicija napada stranku na čijem je on čelu.

Dakle, aktualni predsjednik HDZ-a svojim najbližim suradnicima podmeće i „pokušava ih ozlijediti“, i zatim puca na vlastiti gol. SDP nije ništa odigrao, sve je aktualni predsjednik HDZ-a odigrao sam, jednako kao i s predsjedničkim izborima na kojima je sustavno sabotirao svoju kandidatkinju. SDP samo pasivno promatra a predsjednik HDZ-a sve odrađuje. Mnogi, s pravom strahuju, da bi Plenković, nakon što realizira svoje planove i moguće uništi HDZ, mjesto za sebe lako naći u nekom bezimenom uredu u Bruxellesu, a biračko tijelo HDZ-a će već biti po drugim političkim opcijama.

HDZ kamo ga vuku Plenković, Jandroković, Božinović i Šeks, bez obzira na pokušaje skrivanja iza Zdravke Bušić, može postati neka inačica Milanovićevog SDP-a ili Pusićkinog HNS-a i utopiti se u njihovom zagrljaju. Onaj dio trijeznih analitičara čudom se čudi kako Plenković nije izvukao pouke iz toga kako je prošla njegova muza Angela Merkel i njena politika spajanja ljevice i desnice. Pokazalo se da kad nema ideološke razlike između lijeve i desne opcije, onda nastaju nove političke opcije koje preuzimaju njihove glasove. Isti procesi pokrenuti su u Hrvatskoj. Dvojbeno je samo hoće li to članovi HDZ-a shvatiti na vrijeme ili s određenim odmakom!

 

H. Krmpotić