Ako je moderna povijest Bosne i Hercegovine išta pokazala, to je da se institucionalna ravnopravnost bez teritorijalne komponente može lako osporiti i poništiti. Socijalistička Republika BiH bila je formalno „i hrvatska, i srpska i muslimanska“, pa Hrvati od toga nisu imali nikakve koristi, navodi u objavi na Facebooku nekadašnjii savjetnik predsjednika Republike i umirovljeni diplomat, Zdravko Gavran.

-Washingtonski I daytonski sporazum trebali su onemogućiti muslimansku dominaciju u Federaciji i državi, što se nije ostvarilo; sustav kantona/županija pokazao se kao nedovoljna garancija, a uz pomoć naših zapadnih „saveznika“ Muslimani- Bošnjaci uspjeli su neke županijske nadležnosti prebaciti na Federaciju. Prema tome, za Hrvate je oživljavanje trećeg entiteta pitanje opstojnosti, ali uvijek u zraku ostaje pitanje granica, navodi Gavran.

>>

Podsjeća na činjenicu da su Bošnjaci dobili “premalo teritorija”, a Hrvati imaju “malo urbanih središta”, te se pita može li se to dvoje ispraviti.

-Muslimanska strana uvijek se poziva na nesretnu okolnost da su Muslimani, kao najbrojniji narod u BiH, dobili premalo teritorija. Ono što se pritom najčešće gubi iz vida je kvaliteta prostora kojega su dobili konstitutivni narodi. Uzmimo za primjer urbane cjeline kao nekakvo općeprihvaćeno mjerilo vrijednosti! Od pet najvećih gradova u Federaciji Muslimani-Bošnjaci dobili su četiri i pol (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Bihać, istočni Mostar), a Hrvati samo pola Mostara, to jest zapadni dio grada. Dakle, lako je zaključiti da Hrvatima nedostaju urbana središta, a Muslimanima „životni prostor“. Može li se ta nepravda nekako ispraviti?, puta se Gavran.

M.M.

Share
0