Ako je Ivana Bodrožić diplomirala na fakultetu hrvatski jezik, to ne znači da je i lingvist. Lingvistika je mnogo više od poznavanja današnjeg hrvatskog jezika kojeg je učila od vukovaca jer postoji povijest hrvatskog, srbijanskog, crnogorskog i bošnjačkog jezika.

 

Jedan od tih jezika je morao biti prajezik tih jezika, ali ona to očito nikada nije učila niti je toga svijesna. Ako je ona hrvatska pisača, to ne znači da dobro poznaje hrvatski jezik.

Međutim, ona je ponosno u Sarajevu izjavila da je njezina baka govorila ekavicom, ali nije rekla kakvom i čijom ekavicom. Prije dolaska Osmanlija, u cijelom Sremu i Semberiji (područje na obe obale rijeke Drine) se govorilo kajkavskom ekavicom, koju ponekad susrećemo i na području povijesne Raške koja je bila dio Crvene Hrvatske  zajedno sa Duklom i Humom. Na tim prostorima kršćanstvo su Hrvatima nametnuli Franci. Čakavskom ekavicom su govorili  Hrvati u Bosni, te mnogi hrvatski otoci sjeverno do Šibenika zajedno sa Kvarnerskim otocima, Istrom i Gorskim kotarom i sjeverozapadnom Likom. Pitanje je onda: tko su bili čakavski ikavci i kako je nastao taj ikavski govor?

Taj ekavski prostor se nekad zvao Liburnia, a južno od njih su živjeli ikavski Iliri. Iliri su bili Liburni koji su nakon poraza od Grka postali grčka kolonija. Stoga se postavlja pitanje: tko su bili Liburni,  a tko Iliri? Jedni i drugi su govorili suglasničkim jezikom za razliku od autohtonog pučanstva koje je govorilo slogovnim jezikom, a to i danas osjećamo o govoru mnogih Hrvata, posebice u Dalmaciji. Slog se sastojao od suglasnika i današnjih samoglasnika A ili E, pa imamo etnik HARVAČ i HERVEČ ili HALVAČ (GAL) i HELVEČ (KELT).

Međutim, klimatskim promjenama na naša današnja područja dolazi pučanstvo sa semitskih prostora koji su govorili suglasničkim jezikom, pa su neki izvorni suglasnici zamjenjivani današnjim samoglasnicima jer jedino tako moglo izgovarati suglasničke riječi. Isto tako njihova pisma nisu imala slova za sve hrvatske suglasnike pa su ponekad ti suglasnici ispuštani ili zamjenjivani, primjerice, SVE postaje SE ili HARVAČ postaje ARVA ili ARBA.

Liburni su na ovim prostorima živjeli davno prije Feničana i starih Grka. Oni su još bili poznati kao Etrurci, a ovi su živjeli na prostoru Rima i današnje Toscane. Oni su bili mješavina Libia i Uriana. Uriani su živjeli u Mezapotamiji, a Levi ili Libi u Afriki.

Kako je astrologija bila prva čovjekova znanost, mi danas možemo biblijsko pleme LEVI  povezati sa astrološkim dobom LAVA koje je trajalo cca 2 tisuće godina.  Ako pak znamo da je Sahara postala pustinja pred nekih 10 tisuća godina i ako znamo da smo danas u dobu Vodenjaka , logično je zaključiti da je pleme Levi ili Libi počelo naseljavati Europu pred 12 tisuća godina.

Pojavom kršćanstva i raspadom Rimskog carstva, nastaje prva hrvatska država Crvena Hrvatska ili Krajina kao vazal Bizanta i ekavica na tom prostoru postaje ikavica, a akavica postaje okavica. Sjeverno od Save se također govorila čakavska ekavivca, ali zamjenica ČA (ČAVA) postaje KAJ ili KA (KAVA). Dakle, ovo nam pokazuje da su i kajkavski ekavci nekada bili čakavci.  Prvo slovo na feničkom pismu se zvalo ALEP, dok se na hebrejsko zvalo ALIP. Evo odakle nam pridjevi LEP i LIP.

Kakva je razlika između kajkavske ekavice i srbijanske ekavice? Kajkavska ekavica ima isti naglasak kao i čakavska ikavica dok je u srbijanskom jeziku naglasak drukčiji jer je novo nastali narod – Srbijanci – preko Vuka Karadžića pokušavaju posvojiti hrvatsku štokavicu koju je stvorio Bartul Kašić za potrebe sveslavenske liturgije. Prije toga liturgija na tim prostorima se vršila na ikavici. U tu slavensku liturgiju su ušle i ruske riječi kao ČELOVEK i druge.

Prije toga na čakavskim prostorima liturgija se vršila na ikavici. Riječ krst je označavala sljedbenika Krista i križ koja je nastala pod uticajem franačko njemačkog pisma od naziva HRUČ koja se još odrazila kao KRUG. Naziv HRUČ je kod bizantskog cara Porfirogenta označavao hrvatsko pleme. Hrvatski bizantinci i danas koriste naziv Isus, dok ga kajkavci koriste kao Jezus. Dakle, Kašićeva jekavica je nastala preko franačko njemačkog pisma kada se glas I pisao dvoslovom IE. Slovo I je preko grčko slovo IOTA nazvano JAT. Ponekad je slovo I zamjenjivalo suglasnik V koji se ponekad pisao i slovom U. Pod uticajem Franaka u čakavici je glas N zamjenio glas M.

Kako vidimo, Hrvati su imali  svoje pismo i zapisanu svoju povijest na Baščanskoj ploči i Marulićevoj JUDITI, a na latinici je pisana dubrovačka književnost u trenutku prelaska sa ikavice na jekavicu. Tu književnost i danas pokušavaju oteti Srbijanci bez ijednog valjanog argumenta. Od druga tri naroda prvo književno djelo su imali Crnogorci u doba Njegoša. Gdje je pismenost i zapisana povijest Srbijanaca i Bošnjaka?

Ako pak jezik četiri današnja naroda želimo nazvati jednim imenom, onda ga moramo nazvati hrvatski jer druga tri jezika su njegovi dijalekti. Ako želimo sačuvati svoj identitet, moramo čuvati i svoj jezik. Dapače, iz njega bi trebalo izbaciti sve srbinizirane strane riječi, posebice turske i engleske, ili ih treba hrvatizirati. Primjerice, zašto umjesto riječi marketing ne bi koristili riječ marketiranje?

 

Srećko Radović

Share
0