Kako virski političari pljačkaju Virane i vikendaše? Porezni obveznici traže uvid u detalje prihoda i rashoda, a općina im to uskraćuje – usmeno i pismeno. Zbog toga je cilj ovog napisa ukazati pučanstvu kako su pojedinci postali tajkuni, a ni država ni mediji nisu učinili ništa da ih se procesuira ili razotkrije javnosti. Štoviše, država ih štiti. Kakva smo mi demokratska država ako porezni obveznici uopće ne znaju kako se troši njihov novac?

Dok se cijela Hrvatska bori protiv koronavirusa i posljedicama nedavnog potresa u Zagrebu i dok se traži pomoć, poglavito od Europske unije, žalosni hrvatski zastupnik u europskom parlamentu, SDP-ov Fred Matić, traži posve drugo, kao da je „pao s druge planete“.

Još nam i danas odzvanjaju pucnji u Josipa Jovića, prvu žrtvu u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. To nisu bili samo pucnji u ovog mladog hrvatskog redarstvenika, to su bili pucnji u hrvatsku državu! Nu, kako bilo da bilo, Josip Jović nije zaboravljen.

U hrvatskom kulturnom, ali i političkom i sportskom životu, teško je naći čovjeka koji je barem malo nalik – Antunu Vrdoljaku (Imotski,4.6.1931.). Studirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, bio član današnjeg dramskog kazališta Gavella, a već 1952. počeo je glumiti i na filmu. Od 1965. krenuo je i s režijama.

Nakon koronavirusa, Zagreb je pogodio i potres. (Što će nas još nakon toga zadesiti?) Mnoge obiteljske kuće, ali i državne institucije pretrpjele su znatna oštećenja. Jedna djevojčica je nažalost umrla, a ima i ozlijeđenih. Na pomoć, kažu, mogu računati tek oni čiji su objekti oštećeni najmanje 60 posto. Dobit će – 5 posto, tek toliko da mogu popraviti vrata ili poneki prozor… Nu, dok se u centru grada situacija koliko-toliko popravlja, u epicentru potresa, u selima, desetak kilometara od glavnoga grada ljudi su očajni, jer ih zasad malo tko pita-kako im je?

Sjećate li se Imunološkog zavoda (IMZ)? Čudno da ga ni danas gotovo nitko ne spominje, iako je riječ o javnozdravstvenoj ustanovi od strateškog državnog interesa, koja je proglašena kapitalnim zagrebačkim projektom? Tamo se već godinama ne proizvode virusna i bakterijska cjepiva, krvni derivati ni serumi. Zar to nama ne treba, poglavito u situaciji u kojoj smo se danas našli? Država se očito odrekla ove ustanove u kojoj se tek održava hladni pogon ili pak čuvaju krvne plazme.

I u ova teška vremena svjedoci smo kako pojedini političari i politikanti pokušavaju otuđiti zasluge drugih. Mnogima je to nažalost normalno. Pravi junaci su danas oni koje gotovo ne vidimo i ne čujemo, koji su cijele dane i noći u bolničkim sobama i zdravstvenim ustanovama. Riječ je o liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, vozačima hitne i ine pomoći, pa i čistačicama u tim i takvim ustanovama.

Kad je većina ljudi prisiljena ostati kod kuće, pretežno im je jedina i glavna zabava televizijski program. A što možemo gledati na četiri programa HRT-a?

Sve do ozbiljne pojave koronavirusa zabavljali smo se, prije svega, s hrvatskim i inim političarima, odnosno njihovim imovinskim karticama. Neki su ostali u čudu s kakvim financijskim sredstvima i imovinom pojedinci raspolažu.

Birači na općima izborima te birači na stranačkim izborima po njihovoj političkoj obaviještenosti, zainteresiranosti za politiku i motiviranosti za izlazak na izbore i glasovanje – nikako nisu istovjetne i homogene skupine. Naprotiv, među njima su po tim mjerilima odnosno kriterijima velike razlike, jer u općem biračkome tijelu ima ne malo i politički nezainteresiranih, ravnodušnih i apolitičnih pojedinaca koji zbog toga i ne izlaze na izbore.