Dokumentarac "Vladalac - politička biografija Aleksandra Vučića" kod naših je susjeda izazvao buru kakva se rijetko kad viđa čak i na ovom izuzetno trusnom području na kojemu su mirna razdoblja toliko rijetka i kratka da se ne rijetko gube u kakofoniji ratnih pokliča i euforiji tako svojstvenoj ozračju u kojemu naši istočni susjedi žive posljednjih nekoliko stoljeća.

Ako je u Srbiji bilo što vječno i nepromjenljivo, to je upravo ta mijena, stalno i trajno previranje kojemu se ne zna početak niti nazire kraj.

Svjedočenja suvremenika (Biljane Stepanović, Bojana Klačara, Branke Prpe, Danice Vučenić, prof. Dragana Popadića, Dušana Petričića, Ljubodraga Stojadinovića, Miše Brkića, Saše Ilića, Vesne Mališić, Zorana Gavrilovića i prof. Žarka Trebješanina), upotpunjena brojnim detaljima iz životopisa i isječcima iz njegovih ne rijetko kontroverznih izjava daju prilično zanimljivu sliku aktualnog predsjednika Srbije. U tjedan dana, film je na službenom You Tube kanalu prikupio oko milijun posjeta i to je (navodno) izazvalo pravu paniku kod Vučića i njegovih najbližih suradnika.

U nepunih sat i pol koliko traje, ovaj dokumentarac progovara o brojnim intrigantnim temama i otkriva mnoge detalje koji su ili već zaboravljeni ili su ostali nepoznati široj javnosti. U odrazu "lika i djela" nekadašnjeg Šešeljevog posilnog, ratnog huškača i četničkog ideologa Aleksandra Vučića, zrcali se i mračna atmosfera olovnih devedesetih u kojima je Srbija koristeći tadašnju JNA i uz pomoć Crne Gore povela genocidni osvajački rat protiv svojih susjeda. On nije ništa drugo nego produkt bolesnog društva koje nije u stanju izaći iz začaranog kruga vlastite mitomanije i megalomanije. Teška prošlost obilježena grobovima i rijekama krvi, stanje jedne opće destrukcije u kojoj je poništavanje temeljnih moralnih normi i načela dovelo do neviđene dekadencije društva i nemogućnost suočavanja s posljedicama vlastitih promašaja i posrnuća, odlaže trenutak katarze u nedogled - i u tom povijesnom bespuću Vučić i njegov režim samo su još jedna epizoda i nizu.

Gotovo groteskno djeluju njegova opravdanja vezano za neke od radikalnih rasističkih i huškačkih izjava za koje je decidirano, pred kamerama tvrdio kako ih nikad nije dao - da bi se potom (kad su mu prezentirane audio-vizualne snimke koje ga demantiraju i crno na bijelo dokazuju kako ih je ipak izgovorio) izvlačio na "kontekst" (poput one u kojoj prijeti kako će Srbi "za jednog Srbina ubiti 100 muslimana"; ili tvrdnje da nikad nije bio u Glini i tamo spominjao granice "Velike Srbije" itd.).

U svakom slučaju, film vrijedi pogledati. I uvjeriti se kako se duhovi u Beogradu nisu uznemirili tek onako.

 

Zlatko Pinter