Najprije želim ukazati na sve poznate javne optužbe protiv bivšeg predsjednika Mesića koje nikada nije opovrgnuo, ali, unatoč tomu, hrvatski narod ga je dva puta izabrao za predsjednika Republike Hrvatske. Ne znam bih li više kudio Mesića, državu ili hrvatski narod, ali mislim da pokudu najviše zaslužuje hrvatski narod, posebice hrvatski komunistički ''desničari''.

Potom ću ukazati na neke nove detalje iz Mesićeve prošlosti koju su ispričali neki njegovi prijatelji jer su hrvatski novinari jednoumno ideologizirani pa ne znaju što je bit informiranja javnosti, a što je političko navijanje. Političko navijanje vodi u korupciju. Novinari su imali sve detalje o tim događajima, ali su štitili Mesića i navijali za njega jer su ideologijski i po prijašnjoj službi bili isti. Oni su svojim ''novinarstvom'' doveli Mesića na hrvatski politički tron koji ničim nije zaslužio.

Stjepan Mesić je javno optužen da je kao mladac postao suradnik zloglasne UDB-e, ali se pravdao da je bio u posjetu stricu u Francuskoj. Uzalud pravdanje jer ga njegov udbaški dosje otkriva kao suradnika UDB-e. Štoviše, načelnik KOS-a krnje Jugoslavije Aleksandar Vasiljević je više puta izjavio da mu je bio suradnik dok je bio u HDZ-u. Ni to nikada nije opovrgnuo.

Kada je kao hadezeovac posjetio hrvatske iseljenike u Australiji, pjevao je ''ustaške'' pjesme. Pravdao se da je samo otvarao usta, ali ga je opovrgnula snimka. Iseljenici su po njemu poslali čekove za neke ustanove u Hrvatskoj, ali taj novac nikada nije isporučio.

Pravdao se da je te čekove izgubio mada su po pisanju nekih tiskovina oni bili unovčeni. Iseljenici su ga zbog toga tužili, ali ne znam je li ikada donesena presuda.

Unatoč tim ''ustaškim'' pjesmama na predsjedničkim izborima za njega su glasali svi ljevičari i etničke manjine, ali bez hrvatskih komunističkih ''desničara'' nije mogao dobiti izbore. Dakle, izabrali su ga hrvatski komunistički ''desničari''.

Ako su se hrvatski komunistički ''desničari'' prevarili u prvim izborima, onda su ga trebali odbaciti u drugima. Međutim, to se nije dogodilo, a Mesić je pobijedio sa još više glasova nego na prvim izborima. Dakle, još jednom mu je pobjedu donijela hrvatska komunistička ''desnica''.

Kada je izabran za predsjednika države prvi put, odmah je stranim ''novinarima'' otvorio zapečaćenu Tuđmanovu arhivu, posebice za britanske ''novinare'' čiji suradnik je najvjerojatnije postao izlaskom iz HDZ-a. Na temelju tih dokumenta i Mesićevih laži Carla del Ponte je podigla optužnicu protiv hrvatske države, Tuđmana, Šuška i hrvatskih generala.

Tim činom je počinio veleizdaju, ali na to nisu reagirali ni DORH ni MUP jer su hadezeovci ukinuli zakon o veleizdaji. Zbog čega? Kakvu je ulogu u tome odigrao Šeks? Možda bi i sa zakonom rezultat bio isti jer Vlada, dakle, izvršna vlast kontrolira DORH.

Na sudu u Haagu, Mesić je tajno svjedočio i optuživao Tuđmana, Šuška i hrvatske generale za agresiju na BiH. Međutim, na sudu je utvrđeno da je lagao i hrvatski generali su oslobođeni.

Optuživali su ih da su naredili ubojstva srbskih civila mada su to naredili ubačeni HDZ-ovi kosovci koji su vjerovali da će tako pred međunarodnom zajednicom pokazati da su na vlast došli fašisti – ustaše. Cijenu za ta gnjusna KOS-ova ubojstva su platili Mirko Norac i Tomislav Merčep. Isti kosovci su naredili ubojstva Parađika i Kraljevića nadajući se da će tako izazvati kaos kod hrvatskih branitelja.

Slično su komunisti ukinuli zakon o porijeklu imovine i to par godina prije raspada Jugoslavije. Zašto? Čega su se bojali ako su bili nevini i pošteni? Razlikuje li se SDP po ičemu od SKH?

Pred više godina je uskrsnula snimka na kojoj Mesić kao hadezeovac negira ''ustaške'' zločine i objašnjava nastanak ustaštva optužujući Srbijance, a danas nam se predstavlja kao antifašist i prijatelj Srba. Ni na to nisu reagirali novinski ni televizijski komentatori. Zar nam ovo ne pokazuje tko je i kakav karakter je Mesić? Kakvi su tek novinari i komentatori? Nema sumnje da se radi o velikom lažljivcu, a to jest odlika udbaških doušnika.

Mesić je također lagao da je bio u zatvoru zbog nacionalizma, a istina je pak da je u zatvoru bio zbog krađe u općini Orahovica. Osuđen je dosta prije studentskih demonstracija, a kaznu je služio sa osuđenicima iz Hrvatskog proljeća. Nedavno je ispričao kako su hrvatski uznici – proljećari u zatvoru planirali bijeg iz zatvora, ali su ga neki od njih odmah opovrgnuli. Možda je i tamo bio na zadatku?

Krađu je potvrdio i njegov cimer iz zatvora Ante Budija koji je Mesića nazvao lopovom iz Orahovice, a sebe prevarantom jer je posuđivao novac kod naivaca, posebice u Rijeci i Slavoniji, za vrijeme odlaska na dopuste iz zatvora koji nikada nije vraćao, a zbog toga je polovicu života proveo u zatvoru Priča se da se Budija kao slobodan čovjek sastao sa svojim zatvorskim cimerom Mesićem na Pantovčaku.

Priču o Mesićevom lopovluku u općini Orahovica je potvrdilo više ljudi iz Orahovice. Mesić, dakle, nije bio hrvatski nacionalist niti je zbog toga osuđen na zatvorsku kaznu.

U demokratskim državama laž izabranog političara je kazneno djelo ne samo na sudu nego i ako laže javnosti jer se zakleo pred javnošću da će braniti interese države i naroda. To se tretira kao veleizdaja.

Prema pričanju jednog Mesićevog prijatelja i hadezeovca, Mesić se kao premijer hrvatske Vlade u ljeto 1990. godine tajno sastao sa zamjenikom načelnika KOS-a Aleksandrom Vasiljevićem u jednoj krčmi na otoku Viru. Njegov prijatelj je naglasio da Tuđman o tome nije imao pojma. Valjda zbog tog susreta, kosovac Vasiljević ga je više puta za vrijeme rata nazvao svojim suradnikom.

Jedan drugi izvor je potvrdio da su u istu krčmu dolazili Franki Simatović i Kapetan Dragan koji su ljeti boravili na otoku Viru najmanje pet mjeseci godišnje od 1986. godine, a iste godine je započelo naoružavanje Srba u Hrvatskoj i BiH.

Oni su nestali sa otoka Vira par dana prije balvanske pobune i sedam dana nakon toga su ponovo viđeni u toj krčmi, nakon čega su nestali i više se nisu vraćali na otok Vir. Prema neprovjerenim informacijama, stanovali su u kući Dragana Jarčevića u Viru.

Čovjek koji je sudjelovao u naoružavanju Srba u Hrvatskoj i Bosni je otkrio da su ''radnici'' ''Cenmara'' naoružavali srbske civile u Hrvatskoj i BiH. ''Radnici'' su bili Hrvati. Po njemu, oružje za Srbe je dolazilo iz Bara u uzgajalište ribe ''Cenmar'' već 1986. godine i odatle su ga ''radnici'' kamionima prevozili u Ravne kotare, Bukovicu i Bosansko Grahovo.

Oružje su pod njihovom prisilom Srbi morali skrivati u podrume, tavane, stogove ili su ga zakopavali u dvorišta. Oni su to samo radili po naređenju šefa iz Sarajeva, a šef je bio Aleksandar Vasiljević. Tako su Hrvati ''zapalili'' mnoge srbske kuće u Oluji

Kada je kod Biograda zaustavljen kamion sa oružjem, Vjesnik i Politika su pisali da je to oružje bilo namijenjeno ustašama. Nakon toga u Zadru je ubijeno više hrvatskih milicajaca, a cijela KOS-ova operacija je prebačena u vojarnu Šepurina u Zatonu i otok Vir koji je mostom bio spojen sa kopnom.

Oružje na otok Vir je prevoženo vojnom penicom iz vojarne Šepurina ljeti gotovo svaku večer, a preuzimali su ga privatni kamioni. Već na jesen 1989. i 1990. godine, oružje su sa penica noću preuzimali vojni i milicijski helikopteri na pučini i prevozili ga preko Velebita.

Zar ovo ne potvrđuju arsenali oružja otkriveni u srbijanskim kućama u okolici Pakraca, Banije i Korduna? Oružje je samo oduzeto, ali nitko ih nije pitao odakle im toliko oružje.

Tko je 1989. godine osnovao u Sarajevu ''Zadakomerc'' i zašto, tko mu je bio direktor i tko je toj firmi osigurao 160 TAS-ovih automobila? Po nekim izvorima tu firmu je osnovao Aleksandar Vasiljević, a automobile je osigurao Bakir Izetbegović? Ako je ovo istina, onda je i Bakir bio kosovac

Mesićeva povezanost sa otokom Virom je bila dosta duga, a priča se da je pomogao Davoru Kapoviću da 1993. godine MZ Vir postane općina Vir, mada MZ Vir nije imala dovoljno stanovnika da to postane. Pričalo se također da je Davor Kapović u podrumu svojeg pansiona ''Katarina'' 1990. godine skrivao više od 40 milijuna DM u gotovini za MZ Vir, onda je osnivanje općine Vir razumljivo.

Tako je nestao samodoprinos virskih vikendaša bez ikakvog traga, a Davor Kapović je od siromaha postao hrvatski i virski tajkun.

Nije li zbog toga načelnik općine Vir Kristijan Kapović, kada ga je virska oporba optužila za krađu proračuna, izjavio na televiziji da njegovi roditelji vrijede 15 milijuna EURA i da on n emože biti lopov. To su navodno zaradili u Njemačkoj. Mogu li to potvrditi mještani Vira?

Gospodin Mesić je pred nekoliko godina bio specijalni gost načelnika općine Vir Kristijana Kapovića koji je sin Davora Kapovića, pa se postavlja pitanje: Je li Mesić na Vir dolazio zbog Davora Kapovića ili zbog načelnika Kapovića koji mu je osigurao smještaj u općinskom apartmanu u iznajmljenoj virskoj Lanterni?

Na koncu, neka sami čitatelji procjene: Tko je Stjepan Mesić? Razmišljaju li hrvatski komunistički ''desničari'' o svemu ovome ili im je obmana puka najmoćnije političko oružje? Stoga, neka još jednom glasaju za potomke ratnih zločinaca.

Vama, okorjeli ljevičari, ništa ne znače Huda Jama, Kočevski Rog, Tezno, Macelj i druga stratišta diljem Hrvatske i Hercegovine. Još niste razumjeli što se događalo u Jasenovcu, a ova stratišta vam na to ukazuju. Koliko je mladih Hrvata tamo pobijeno od svibnja 1945. do 1948. godine?

 

Srećko Radović